Hrvatska, kao i veći dio Europe, suočava se s velikim demografskim izazovima, koji sve snažnije utječu na gospodarstvo i društvo, uključujući mirovinski sustav.
Podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) za veljaču 2026. pokazuju da u sustavu imamo 1,723.369 osiguranika i 1,231.743 umirovljenika. Drugim riječima, na jednog umirovljenika dolaze samo 1,4 radnika.
U idealnim okolnostima taj bi omjer bio tri ili čak četiri radnika na jednog umirovljenika, kako ističu ekonomisti. Tad bi mirovine mogle biti znatno veće jer bi više ljudi punilo "kasu" iz koje se one isplaćuju. No današnji doprinosi nisu dovoljni za dostatne mirovine, pa razliku mora pokriti država novcem iz proračuna, odnosno porezima.
Sustav se pritom prilagođava i duljem životnom vijeku. Muškarci u mirovinu odlaze sa 65 godina, a žene u 2026. godini imaju granicu od 63 godine i šest mjeseci. Potpuno izjednačavanje planirano je do 2030. godine.
Recimo i to kako prosječni umirovljenik danas ima 73 godine i 32 godine radnog staža.
Mirovine oko 46% prosječne plaće
Iako su isplate redovite, mirovine često ne prate troškove života. Prosječna neto mirovina iznosi 704,23 eura, što je oko 46,6% prosječne plaće. Umirovljenici s 40 i više godina staža primaju u prosjeku 857 eura mjesečno.
No problem nije samo u iznosu na papiru nego u tome koliko taj novac zaista vrijedi. Troškovi života u posljednjih deset godina porasli su za više od 40%, a cijene hrane i osnovnih potrepština u zadnjih pet godina skočile su gotovo trećinu.
To se najlakše vidi u svakodnevnoj kupnji. Litra mlijeka, koja je 2021. stajala oko 0,80 €, danas se rijetko može pronaći za manje od 1,30 €. Bijeli kruh u istom je razdoblju poskupio s oko 1,15 na prosječnih 1,90 €, a cijena maslaca od 250 grama s 1,50 eura skočila je na više od 3 €.
Inflacija, sporija ili brža, stalno prati gospodarstvo i nagriza kupovnu moć stanovništva. Upravo zato dugoročno planiranje i dodatna štednja postaju sve važniji. Uz obvezno mirovinsko osiguranje, koje se redovito izdvaja iz plaće zaposlenika, sve se češće spominje dobrovoljna mirovinska štednja kao način da svatko od nas aktivno utječe na svoju financijsku sigurnost i osigura mirniju starost.
Što kažu izračuni?
Koliku razliku dodatna štednja zaista može napraviti, najbolje se vidi iz konkretnih brojeva. Uzeli smo tri jednostavna primjera mjesečne uplate - 20, 30 i 56 eura tijekom 30 godina te izračunali koliko bi se mirovina mogla "podebljati".
Izračuni mirovinskog fonda Erste Plavi služe kao ilustracija mogućih prinosa. Temelje se na pretpostavci prosječnoga godišnjeg prinosa, koji je jednak svake godine - 5,10% u konzervativnijem scenariju, odnosno 7,07% u povoljnijim tržišnim uvjetima.
Ako biste mjesečno izdvajali 20 eura, za 30 godina na računu biste imali 7200 €. Na to bi se nadovezali državni poticaji od 1080 €. U umjerenijem scenariju, prinos fonda na mjesečne uplate iznosio bi 9402,53 €, a dodatnih 1280,78 € ostvarilo bi se na državne poticaje.
U povoljnijim tržišnim uvjetima prinosi bi bili znatno veći - 16.471,04 € na vlastite uplate te 2219 € na državne poticaje.
Uz mjesečne uplate od 30 eura, ukupni državni poticaji iznosili bi 1620 €. U konzervativnijem scenariju to bi donijelo 14.103,80 € prinosa na uplate i 1921,17 € prinosa na poticaje.
U odnosu na štednju od 20 € mjesečno, to je oko 10.000 € više ukupne štednje, a u optimističnom scenariju razlika bi mogla narasti i na oko 13.500 €. U tom slučaju prinos na uplate dosegnuo bi 24.706,56 € a na državne poticaje 3328,51 €.
Za ostvarivanje maksimalnih državnih poticaja u trećem stupu potrebno je mjesečno izdvajati 55,30 €, odnosno 663,61 € godišnje. Ako bi mjesečna uplata iznosila 56 €, ukupni državni poticaji tijekom 30 godina dosegnuli bi 3.024 €.
U scenariju slabijih prinosa, dodatna zarada na uplate iznosila bi 26.327,10 € a na poticaje 3586,18 €. U povoljnijem scenariju, prinos na uplate narastao bi na 46.118,91 €, a prinos na državne poticaje iznosio bi 6213,21 €.
Na kraju, svatko može prilagoditi iznose vlastitim mogućnostima - dovoljno je u kalkulator mirovinske štednje unijeti željeni iznos i razdoblje štednje te dobiti procjenu buduće ušteđevine.
Kako do državnih poticaja?
Država na godišnje uplate u dobrovoljne mirovinske fondove daje poticaj od 15%, što iznosi 99,54 eura, i to pod pretpostavkom da je osiguranik uplatio 663,61 €. Za manje iznose dobivate proporcionalni iznos.
Poticaje mogu ostvariti svi građani s prebivalištem u Hrvatskoj koji su članovi dobrovoljnog mirovinskog fonda, bez obzira na zaposlenje, dob ili primanja. Svaki štediša samostalno bira iznos koji će uplaćivati i kojom dinamikom, a članstvo u fondu ne prestaje ni ako se uplate privremeno zaustave - sredstva na računu i dalje se ulažu i ostvaruju prinos.
Važno je istaknuti da se državni poticaji mogu ostvariti samo po jednoj osnovi, odnosno za štednju u jednom dobrovoljnome mirovinskom fondu, bez obzira na eventualno članstvo u više njih.
Mirovinsku štednju iz trećeg stupa možete koristiti s 55 godina, bez obzira na to radite li još ili ste u mirovini.
I za kraj, sredstva na osobnom računu člana fonda su njegova osobna imovina. Bitno je naglasiti da sredstva dok su na osobnom računu člana fonda ne mogu biti predmetom ovrhe ili osiguranja protiv člana fonda, depozitara ili mirovinskog društva.Ta sredstva također ne mogu biti dio stečajne i/ili likvidacijske mase člana fonda, depozitara ili mirovinskog društva. Isto tako, sredstva na osobnom računu člana fonda ne mogu se opteretiti, odnosno dati u zalog, niti prenijeti u korist ikoga drugog. Sredstva na računu nisu osigurana te ovise o tržišnim kretanjima, a poslovanje fondova kontrolira Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA).
Mirovinski fondovi mogu bilježiti, ovisno o vrsti fonda i tržištima na koja ulažu, oscilacije vrijednosti udjela te ovisno o tržišnim kretanjima mogu rezultirati i negativnim prinosom. Ulozi u fondu nisu osigurani niti je zajamčen povrat glavnice.