Naš je um poput baze podataka u kojoj postoji jedan mali server posvećen našim najranijim sjećanjima iz djetinjstva. Vjerojatno ste primijetili da, što smo stariji, to je teže pristupiti tom serveru. Riječ je zapravo o sasvim prirodnom i postupnom gubitku sjećanja iz prvih nekoliko godina života, to jest fenomenu "amnezija iz djetinjstva", koja se, vjerovali ili ne, počinje razvijati već oko sedme godine.
I premda više-manje svi prihvatimo tu neizbježnu amneziju, nemojte tako brzo zanemariti važnost stvaranja toplih uspomena sa svojim mališanom jer maleno dijete može zapamtiti mnogo više nego što mislite.
Kako pamte djeca?
Nekad su stručnjaci bili uvjereni da djeca ne pamte mnogo toga nego da samo "žive u sadašnjosti". Ipak, pokazalo se da su mala djeca sposobna pamtiti nešto po nekoliko mjeseci, pa čak i do godinu dana. Naravno, kako djeca stare, njihovo pamćenje jača i sposobna su zapamtiti sve više informacija, ali kako točno izgleda to sjećanje u prvih nekoliko godina života?
Kao zbrka nesređenih informacija, tvrde neka istraživanja, jer dječji mozak nema sposobnost organiziranja informacija u odgovarajuće odjeljke ili kategorije kao što to čine tinejdžeri i odrasli. Zbog nedostatka grupiranja sjećanja djeca će vjerojatnije zaboraviti stvari koje su im se dogodile u mlađim godinama i neće više moći prisjetiti se tih informacija poslije.
Još jedan razlog za zaborav je jezik - s obzirom na to da nemamo sposobnost razgovarati o stvarima koje su nam se dogodile sve do otprilike treće godine, naš ih mozak ne može pohraniti tako dobro kao ona kasnija, "verbalizirana" sjećanja.
Ako sve više zaboravljamo svoje djetinjstvo kako starimo, kako onda i dalje možemo zadržati neka sjećanja?
Dječja memorija ovisi o roditeljima
Kad govorimo o sjećanjima, vjerojatno većina pomisli na ona sjećanja koja možemo vidjeti u glavi i koja možemo nekome prepričati, ali zaboravljamo pritom na još jednu vrstu, a to je osjetilno pamćenje. Naime, nije istina da malena djeca nemaju nikakvo pamćenje nego samo nemaju svjesno pamćenje (koje se obično počne razvijati od otprilike treće godine života). Prije toga prevladava osjetilno-emocionalno iskustvo, koje čak može oživjeti poslije u životu ako osoba doživi neki okidač tog sjećanja.
Primjerice, prizor majke koja vadi božićne kolače iz pećnice na Badnjak možete zaboraviti jer ste to promatrali kroz rešetke dječjega krevetića, ali osjetite li taj specifičan miris kolača ponovno u odrasloj dobi, moguće je da ćete se prisjetiti i prizora, ali još je vjerojatnije da ćete se prisjetiti toplih osjećaja koje vežete uz majku i Božić. Dakle, sasvim malena djeca nesvjesno pamte osjećaje.
I za te su osjećaje najzaslužniji roditelji. Oni im u tim najranijim godinama osiguravaju osjetilno-emocionalna iskustva koja imaju dvostruku vrijednost. S jedne strane omogućavaju povezivanje djeteta i roditelja, a s druge pomažu djetetu otkrivati i učiti o svijetu oko sebe. Zato, iako se možda neće sjećati određenoga kićenja drvca, sjećat će se što je božićna jela i čime je ukrašavamo.
Stvorite divnu uspomenu i potaknite maštu
Djetetovo pamćenje uvelike ovisi i o tome kako roditelji razgovaraju s njim. Jedno je istraživanje dokazalo da, ako sa svojom djecom detaljno razgovarate, uglavnom kroz tehniku pričanja priča, dijete će moći više toga zapamtiti.
Naime, razgovarajući s djetetom o nečemu što je proživjelo, uz uvjet da i ono sudjeluje u razgovoru, omogućuje djetetu da dublje u svijest zakopa određeno pamćenje. Primjerice, umjesto da ga pitate sjeća li se kako ste jedan cijeli Božić proveli u pidžamama, ispričajte mu to kao priču. Recite im da je tog dana napadalo puno snijega i da ste se ušuškali ispod tople dekice u dnevnoj sobi. Pitajte ga: "Sjećaš li se što smo gledali na televiziji?", a ako se ne može sjetiti, slobodno ga podsjetite. Kako priča teče i vi pričate o tome kako ste predvečer svi pili vruću čokoladu i jeli kuglof, prizor počinje izranjati u djetetovu umu i možda će se čak sjetiti stvari o tom danu kojih se vi ne sjećate.
Dakle, što više priča pričamo i što aktivniji razgovor vodimo sa svojom djecom, to će se djeca više toga poslije prisjećati iz svojeg djetinjstva. Ovih blagdana zato se usredotočite na stvaranje zajedničkih obiteljskih uspomena, o kojima ćete još dugo moći pričati. Darujte svojoj djeci najljepši dar za Božić - neprocjenjive i bliske trenutke u kojima dijete sjedne u krilo roditelja da bi zajedno čitali Personalizirano pismo Djeda Božićnjaka o njegovim šaljivim dogodovštinama. I kada dijete otkrije da je simpatični bradonja napisao pismo upravo za njega, veselju neće biti kraja!