Fijuk hladnog vjetra u nedjeljno proljetno jutro, kakvo je uobičajeno u Iryninoj novoj zemlji Aljasci, izvuklo ju je iz kreveta. Dok je hodala bunovna od loše prospavane noći, bacila je pogled prema računalu koje je signaliziralo poruku. Produžila je prema kuhinji i vratila se sa šalicom kave u ruci i sjela pred računalo. Bila je to kratka poruka od koje joj se zamaglilo pred očima, a šalica treskom pala na pod i probudila njezinu 90-godišnju majku. Nije povjerovala svojim očima da je nakon 42 godine njezina potraga napokon završena. Na ekranu je pisalo – Ja sam Hrvoje, Mirin sin. Siguran sam da je to moj tata na fotografiji koju ste objavili. Pričao mi je da je posjetio Kijev 1978. godine. Trenutno nije kod kuće i nema Facebook, ali ću mu napraviti račun i on će se javiti.