Prekrivren naftom, s nikakvim izgledima za preživljavanje, dehidriran i pregladnio, maleni je Magellanov pinvgin ležao na plaži u ribarskom selu Proveta na brazilskom otoku Ihla Grande, u državi Rio de Janeiro.
Te 2011. pronašao ga je João Pereira de Souza (71), umirovljeni zidar, udovac, koji uzgaja piliće. Uzeo ga je k sebi. Brižno ga je čistio tjedan dana, hranio sardinama i napajao vodom. Nazvao ga je Jinjing (Nježnost).
Ptica se oporavila i otplivala u 5000 kilometara udaljenu domovinu - Ognjenu zemlju. Mislio je da ga više nikad neće vidjeti. No ovaj pingivin se vratio nakon osam mjeseci i pronašao svojeg spasioca.
- Volim Jinjinga kao svoje dijete, a vjerujem da on voli mene. Meni spava u krilu, dopušta mi da ga dignem i hranim ribama, a drugim ljudima ni da ga pogledaju. Prvo je ostao 11 mjeseci i nije htio otići, a onda je promijenio perje i nestao. Svi su mi govorili da se neće nikad vratiti. Ali on se vraća već četiri godine i prepliva 5000 km u jednom smjeru samo da se družimo. Toliko isto prepliva i natrag. Dolazi u lipnju i odlazi u veljači te svaki put kad se vrati, sve je sretniji što me vidi - kaže udovac João.
Biolog, pak, João Paulo Krajewski kaže kako nikad prije nije vidio tako nešto.
- Pingvin vjeruje da je João dio njegove obitelji i da je on pingvin. Kad ga vidi, počne mahati rapom od sreće, kao pas - kaže Krajewski. A ta sreća i zahvalnost je tolika da ne dopušta mačkama i psima da se približe njegovu prijatelju.