Nije to trebalo biti svečano otvorenje, već samo formalni kraj radova na Pelješkom mostu, pa smo svejedno na kraju gledali raskošni vatromet.

Trebali su na Pelješkom mostu biti, kako je najavio premijer Andrej Plenković, samo oni koji su "operativno involvirani", pa smo svejedno među uzvanicima vidjeli Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH. Ali ne i hrvatskog predsjednika i bivšeg premijera Zorana Milanovića, na onome što se nazvalo povijesnim spajanjem hrvatskog teritorija "nakon 300 godina".

I ako je na tom važnom događaju već bio Dragan Čović, inače na HTV-u pogrešno predstavljen kao "član Predsjedništva BiH", premda je hrvatski predstavnik sada Željko Komšić, mogao je Plenković slobodno pozvati i Milorada Dodika koji je 2018. godine kao član Predsjedništva BiH najavio da neće podržati moguću tužbu Bosne i Hercegovine protiv Hrvatske Međunarodnom sudu za pravo mora zbog gradnje Pelješkog mosta.

Pa ako već nije bilo predsjednika države, bio je tamo Gordan Jandroković, predsjednik Hrvatskog sabora. On je također bio "operativno involviran".

Dernek za "grintavce"

I nije to trebala biti velika fešta, ali smo ipak dobili dernek na kojem nitko nije nosio zaštitnu masku, niti poštivao distancu, najmanje oni koji prijete zabranama i apeliraju na spašavanje turističke sezone od novog vala koronavirusa. 

Na derneku HDZ-a dozvoljeno je ono što drugima nije.

Jer, nemojmo se zavaravati, bio je stranački dernek HDZ-a.

Andrej Plenković opet nije razočarao svoje "grintavce".

Povijesni nacionalni događaj koji je obuhvaćao period od dvadesetak godina i u koji su bile uključene brojne hrvatske Vlade i političke garniture, obilježen je onako kako smo i očekivali, feštom HDZ-a, onog hrvatskog, ali i onog iz BiH.

Zašto je na Pelješkom mostu bio (bivši!) član Predsjedništva BiH, a ne sadašnji predsjednik Hrvatske i bivši premijer u čijem je mandatu pokrenuta procedura izrade studije izvedivosti izgradnje Pelješkog mosta, jasno je samo premijeru, zvijezdi ovog događaja. 

Neka se zove kao on

Koji je na svoju zabavu pozvao samo svoje prijatelje.

Oleg Butković, ministar prometa, donio je i prigodni poklon: "Premijer Plenković najodgovorniji je i najzaslužniji za ovaj most".

Možda onda ne bi bilo loše taj most nazvati po Andreju Plenkoviću.

Nije to, dakle, bila nikakvo rutinsko obilježavanje dovršetka radova, već neslužbeno otvaranje, s velebnim vatrometom. Nije to bila nacionalna, nego stranačka fešta. Nisu tamo bili samo oni koji su u tome operativno sudjelovali, već i oni koji su politički participirali. Ali ne u Hrvatskoj, nego u BiH. 

I nije ovdje bilo mjesta samo za zaslužne, već i za podobne.

Europska lova, kineske ruke

Pelješki most europski je projekt kompletiranja granice EU, financiran je gotovo u potpunosti europskim sredstvima i izgrađen kineskim rukama i strojevima, ali Plenković i HDZ ne propuštaju priliku uzurpirati taj projekt kao stranački i nametnuti tezu da bez HDZ-a tog mosta ne bi bilo.

Europska unija trebala je taj projekt gotovo kao i Hrvatska, a taj most hrvatski je projekt više nego stranački. 

I kao što se Plenković sada hvali da je Pelješki most "konkretna i važna ostavština" njegove Vlade, tako HDZ nikada po istom principu nije priznao zasluge SDP-ovoj vladi zbog dovršenih autocesta prema Rijeci i Splitu. 

Na koncu, treba se samo nadati da ovaj most neće, u maniri HDZ-ovih projekata, voditi "niotkuda nikamo".