Samo znam da mi je jako teško... Neka mi Bog i suprug oproste, ali teško mi je za mojim sinom Antom. Ne mogu se nikako pomiriti sa smrću djeteta. I danas mislim da je nekuda otišao i da će mi se vratiti, tihim glasom priča Ajka Crvelin. U toj tragediji izgubila je sina Antu (23) i supruga Ivicu (52). Svjesna je da život mora ići dalje, a uspomene njeguje u praznoj obiteljskoj kući u Tisnom, prepunoj njihovih fotografija i na njihovim grobovima. Tuga je pregolema, a svi su joj dani jednaki. Ponekad, kaže, sjedne pročitati novine, no to joj brzo dosadi. Potom ode u Antinu sobu, koja je onakva kakvu ju je ostavio kad je zadnji put bio u njoj. Ni tu nema mira. Posjeti i gornji kat kuće, koji su uredili za njega, i srce joj se stegne kad shvati da Ante tu nikad neće živjeti. Tablete za smirenje pomažu joj da koliko-toliko ostane zdravog razuma, a puši cigaretu za cigaretom.
- Ja znam da je moj Ante tu, znam da je i moj Ivica tu. Vidjela sam ih u snu i to je jako lijep osjećaj. A jedno poslijepodne prilegla sam na kauč i osjetila kako me netko gladi po kosi. Bila sam uvjerena da je moja majka, no okrenula sam se i nije bilo nikoga. Ja znam da je to bio moj Braco, on stalno čuva svoju mamu - slomljeno priča Ajka.
Ne pokušava zaustaviti suze, pušta ih da teku. No bol ne prestaje..