Scott je sa svojom jedinicom došao u posjet sirotištu gdje su bila smještena mentalno bolesna i paralizirana djeca. Čim je ušao u sobu, pokraj njega je dopuzao Ala i na lošem engleskom mu nešto rekao. U sljedećih nekoliko mjeseci Scott je svakodnevno dolazio u posjet teško bolesnom dječaku i igrao se s njim.
- On mi je bio poput brata, a s vremenom se toliko naviknuo na mene da me je počeo zvati tata - priča Scott.
Ala se od treće godine nalazio u sirotištu nakon što su ga djelatnici te ustanove pronašli samog i izgladnjelog na ulicama Bagdada. Kako mu je Scott bio najbliža "rodbina", tako je saznao kako će Ala zbog godina uskoro morati napustiti sirotište i preseliti se u ustanovu za odrasle, što bi u najboljem slučaju značilo da će cijeli dan provesti sjedeći u krevetu i buljeći u zid.
- Pomislio sam da ću ga posvojiti. Iako sam samac, nemam nikakvih iskustava s djecom, pogotovo s paraliziranom, nemam baš ni novca, ali odlučio sam se izboriti za njega - priča Scott.
On je gotovo dvije gopdine proveo šetajući od iračkih do američkih ministarstava. Naime, stranci u Iraku nemaju pravo posvajati djecu pa se Scott dosjetio kako bi Alu mogao prošvercati tako da mu omogući liječenje u SAD-u.
Međutim, Ala nije imao nikakve dokumente. Scott mu je u Minneaapolisu osigurao besplatno liječenje, svoju majku je pripremio na dolazak bolesnog djeteta jer je bio siguran da će mu posvajanje upaliti. Tijekom tih mjeseci često je svraćao u Irak kako bi posjetio Alu. Tada je 2005. dječak napokon stigao u SAD. Doktori su mu osigurali kolica, a psihološka terapija vratila mu je osmijeh na lice i želju za životom. Naučio je engleski, a Scotta je odlučio naučiti arapski. U lipnju ove godine dječak je i službeno postao Scottov sin. Otac i sin preselili su se u novu kuću prilagođenu invalidima. S obzirom na to kako napreduje njegov oporavak, Scott se nada da bi Ala jednog dana mogao i prohodati.