Mama, mama... zazivala je Anamarija Zović (4) iz mjesta Lukeži u Istri u trenutku kad su je jučer spasioci pronašli prestravljenu i ščućurenu u grmu usred šume.

Bilo je 7.40 sati. Oko 300 ljudi djevojčicu je tražilo cijelu noć. Odlutala je u utorak oko 19 sati, najvjerojatnije trčeći za svoja dva psića. Noć je bila prohladna, a curica je na sebi imala samo majicu kratkih rukava i kratke hlače.

Susjedi, vatrogasci, lovci, pripadnici Gorske službe spašavanja, te policajci opremljeni termovizijskim kamerama i svjetiljkama, cijelu noć su pretraživali okolicu Pićna. Pomagali su im i psi tragači. Pred jutro je slučajni prolaznik spasiocu pokazao mjesto s kojeg je čuo lavež pasa. Svi su požurili u tom smjeru i tada su čuli plačno zapomaganje prestravljene djevojčice. Imala je samo nekoliko ogrebotina po rukama.

- To je velika sreća. Kada smo je ugledali uzbuđenje je bilo neopisivo. Mala je samo zazivala mamu. Uzeo sam je u naručje. Naslonila mi je glavu na rame i odmah zaspala – rekao je vatrogasac Mladen Kiković (46) o prvom susretu s djevojčicom. Našli su je kod Gračišća, tri kilometra od njezine kuće. Do kuće su je prevezli u vozilu HGSS-a, a u naručju ju je nosila šefica labinske policije Đeni Bučić koja nije skrivala radost na licu.

Suze radosnice, zagrljaji i uzdasi olakšanja zamijenili su strepnju kod nekoliko stotina onih koji su kroz noć tragali za malenom djevojčicom i njezinom kujicom Žućom, te tromjesečnim psićem.

Ugledavši svoje roditelje, mamu Sandru i tatu Davora, lice joj se ozarilo. Nitko je nije mogao odvojiti od njih.

- Osjećaj kada ti nema djeteta ne može se opisati. Ali mi smo bili relativno mirni jer smo znali da su s njom i naša dva psa. S njima se Ana uvijek družila i oni su uvijek bili uz nju. Budući da se nisu vratili, vjerovali smo da su s njom i bilo nam je malo lakše - rekao je Anamarijin otac Davor Zović.

Nakon što su liječnici ustanovili da osim ogrebotina malena Anamarija nije ozlijeđena, odmah je utonula u san.

Tek kad se malo oporavi od šoka, djevojčica će možda svojim roditeljima ispričati kako se zapravo izgubila. Susjedi nam kažu kako je Anamarija uvijek bila u društvu sedmogodišnjeg brata Martina i da se nikad nisu odvajali. Svi pretpostavljaju da je za njezin nestanak bila ključna igra s psima. Oni su, također iscrpljeni i gladni, dotrčali do kuće oko sat vremena nakon što su spasioci doveli Anamariju.