Kuća Milana Bandića je katnica, a izvana je opasana ogradom od kovana željeza. Uz nju se veže ljetna kuhinja i natkrivena terasa opasana plastičnim zavjesama zbog nanosa vjetra.
Pri dolasku smo pozvonili na zvonce na vratima glavne kuće. Zvuk nas je iznenadio. Odzvanjao je cijelim dvorištem. Bandićeva majka Blagica do prije dvije godine često je u kući bila sama, a onda ju je pogodio moždani udar. Premda starija žena, uvijek bi sebi našla posla u vrtu. Godine su joj umanjile sluh, pa su sinovi Milan i Drago postavili zvono koje dobro odzvanja. Kuća ima i sustav kamera, opet iz istog razloga.
Pogana Vlaka ni po sunčanom danu ne ostavlja dojam mjesta u kojem biste rado živjeli. Zabačeno je, nigdje ni dućana ni kafića, provalniku je tamo svaka kuća idealna meta... Nije čudno da svi odlaze, nitko se ne doseljava.
S prijateljima je ožbukao pola ulice u Mikulićima
Student Milan Bandić diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, na smjeru općenarodna obrana i društvena samozaštita 1981. godine. Potom je odslužio vojni rok i zaposlio se u tvornici Ledo. Najprije je radio u hladnjači na minus 25 stupnjeva, a potom u kancelariji.
"Milana sam upoznao kao svog studenta", kaže Zdravko Tomac. "Bio sam mu profesor na Fakultetu političkih znanosti. Bio je osrednji student. Nije na ispit dolazio nepripremljen, vidjelo se da je pročitao literaturu, ali se isto tako vidjelo da je, paralelno s čitanjem knjige, radio još pet stvari. Kolege su ga na fakultetu zvale 'leteći'. Bio je pun energije, snova i ambicija. Fakultet je završio sa solidnim znanjem, bio je od onih studenata kod kojih se vidjelo da je zarađivao dok je i studirao".
Nakon završetka fakulteta zaposlio se kao politički radnik u općinskom komitetu na Pešćenici. Bandić je i tih ranih godina bio snalažljiv i naučen na rad, pa je uz studiranje radio razne poslove, od istovarivanja šećera i ugljena pa do ožbukavanja fasada.
"S prijateljima sam ožbukao pola ulice Mikulići u Črnomercu i dobro zaradio", napisao je Bandić u biografiji. Kolege koji su bili njegova generacija na fakultetu sjećaju se da je Bandić volio šalu, društvo i pjesmu, baš kao i danas.
Kao student je bio poznat po tome da ne pije, a onda...
Bandić je poznat po tome da ne pije. Čak se i njegov dugogodišnji prijatelj, vlasnik restorana Kiwi u Grudama kune da kad god bi došao, pio bi uglavnom vodu, možda tek na nagovor koji slabiji gemišt. Inače, u Kiwiju se svake godine tijekom hodočašća u Međugorje jede i pije na Bandićev račun. Gradonačelnik nakon povratka iz Međugorja goste počasti ručkom, a kod sebe kući kobasicama, rakijom i vinom. U svojem je kraju poznat kao odličan kuhar. Kao dijete je uz babu naučio odlično kuhati, a danas mu je malo koja žena ravna u spremanju peke, variva, teletine s krumpirom, graha i gulaša.
Iako u javnosti njeguje imidž antialkoholičara, Bandić je zapravo pravi sladokusac kad je u pitanju alkohol. Gradonačelnik iznad svega voli ekskluzivnu talijansku rakiju grappa Berta. Radi se o staroj stoljetnoj obiteljskoj tvornici rakije, vrlo priznatoj u svijetu.
Berta rakije spadaju među najekskluzivnije proizvode na tržištu rakija i dobitnici su mnogih međunarodnih nagrada. Boca stoji više od 150 eura, ovisno o modelu, sastavu i godištu. Koliko gradonačelnik voli Bertu, dokazuje i činjenica da svi njegovi prijatelji koji idu u Italiju ne propuštaju priliku da mu kupe rakiju. Među njima je i direktor HNS-a Damir Vrbanović. Svojem prijatelju Bandiću dva mjeseca prije nego što je pritvoren poklonio je dvije boce.
Iako je u mnogim stvarima control freak, u jednoj definitivno nije. To je odjeća. Bandić odijela kupuje masovno, uglavnom se uzdajući u ženski ukus. Uvijek je s njim pri odabiru neka žena koja mu svojim savjetom kaže treba li to kupiti ili ne. Za Bandića se ne zna da je sklon putovanjima jer je uglavnom non-stop prisutan u Zagrebu, no posljednjih godina bio je čest gost u Beču i Rimu gdje je uglavnom kupovao i odjeću.
Subota mu je inače najdosadniji dan, kažu njegovi prijatelji. Ako nema nikakvu protokolarnu obavezu, onda nakon trčanja popije kavu i krene u grad. Obavezno ide na plac, spušta na Trg bana Jelačića, a pri tome nazove hrpu ljudi da mu prave društvo. Većina ih, kad šef zove, ostave obiteljske obaveze i krenu k njemu u grad.
Knjiga "Ja Milan" donosi i dokumentiranu povijest Bandićeva političkog uspona. U njoj su nabrojena sva imena njegovih važnih suradnika, mentora, kumova, pomagača, političkih sponzora, prijatelja i neprijatelja, rodbine i tazbine...
U njoj se otkrivaju brojne tajne, koje pokazuju da njegov uspon baš nije bio ni tako spontan ni tako slučajan kako se činilo.
Staru obiteljsku kuću obnovio u kamenu
Ljudi ovdje grade kuće od autohtonog hercegovačkog kamena jer je najjeftiniji, a na onima na kojima se onaj stoljetni jako oštetio, ispjeskarili su ga pa izgleda kao nov, objasnio nam je jedan mještanin. Jedan od poznatih građevinara iz tog kraja dao nam je svoju procjenu vrijednosti takvih radova. ‘Na kući od dvjesto kvadrata kakva je njihova’, rekao je, ‘to je maksimalno 30 tisuća eura’...