U velikom požaru koji je u četvrtak navečer izbio u Belišću, u naselju zvanom Golubinjak, do temelja je izgorjelo osam stanova, a preostalih sedam uništeno je urušavanjem izgorenog krovišta zgrade u kojoj je živjelo 38 ljudi. U požaru kojega su četiri ekipe vatrogasaca gasile cijelu noć lakše su ozlijeđena dva vatrogasca koja su, tijekom gašenja, pali sa krova, a dvije su stanarke zgrade završile u bolnici zbog trovanja dimom. Požar koji je gutao 15 stanova zgrade i jecaji žena, muškaraca i djece koji su u zadnji tren uspjeli izaći iz plamena, toliko su šokirali predsjednika DVD Belišće Franju Jelića da je preminuo od srčanog udara za vrijeme gašenja. Zgarište koje je otkrilo jutro izgledalo je stravično, a očajni su stanari spašavali što se još spasiti može.
- Navečer sam se vraćao od susjeda i primjetio da iz stana starog Joze, našeg lokalnog pijanca koji je živio sam na početku zgrade, suklja vatra i dim. Uletio sam u zgradu i trčao u potkrovlje da obavijestim susjede da je požar i da bježe van. Čak sam pomogao i susjedu Taibu Hadžiću da pobjegne jer je nedavno operirao kuk i nije mogao sam. I moj stan je bio u potkrovlju. Izgorio je do temelja. Nisam uspio spasiti ništa pa ni lijekove bez kojih ne mogu jer imam pacemaker i transplantirani bubreg. Ostalo mi je jedino to što imam na sebi - kaže očajni 54-godišnjak Josip Orsag koji je u potkrovlju zgrade stare 100 godina živio sa suprugom. Sada nema pojma gdje će i kamo će. U dim je otišlo i 50 godina života Antuna i Mande Dukmenić. Dok su vatrogasci još i ujutro gasili ostatke tinjanja vatre oni su sjedili na drvenoj stolici i plakali.
- U zgradi smo živjeli i mi i naš sin Dragan sa dvoje djece. Sve nam je uništeno. Nosimo stvari u neki podrum u gradu, a mi ne znamo gdje ćemo. Sreća pa požar nije izbio kasno u noći dok smo spavali jer bi se tada svi ugušili dimom i izgorjeli - rekli su Dukmenići dodajući kako je požar izbio u stanu iznad njih, kod Joze, koji se vjerojatno opet napio i sve zapalio opuškom cigarete. U stanu pored Joze stanovale su majka i kći Maja i Snježana Šargač koje su se zamalo ugušile dimom i završile u bolnici. Na tragediju 15 obitelji reagiralo je gradsko poglavarstvo koje je osiguralo prihvat nesretnih 38 ljudi u sportskoj dvorani u školi dok im se ne nađe kvalitetnije rješenje. Gradonačelnik Zvonko Borić obećao je svakoj obitelji dati 300 kuna kao pomoć pri smještaju, a županija je najavila pomoć od 2.500 kuna.
- Ma šta nam sad to vrijedi! Uselio sam se u taj stan sa trudnom suprugom i bebom od 10 mjeseci, prije samo dva mjeseca. Digao sam kredit i uložio 100 tisuća kuna u uređenje stana, a sada je sve uništeno. Nemam pojma kuda ću - kaže Silvio Strugač. Svi stanari očajni su jer smatraju da im je zgrada mogla biti spašena da vatrogasci nisu učinili nevjerojatan propust.
- Oni znaju da je ovo zgrada stara 100 godina i da je sva od drveta, a na požarište je došlo samo jedno staro vatrogasno vozilo sa crijevom kakvim ja zalijevam vrt. I došli su bez vode! Oko zgrade nema hidranta pa su po vodu išli na Dravu. A zgrada je gorjela kao da ju netko polijeva benzinom! U 15 minuta sve je izgorjelo! Tek nakon sat vremena došlo je još dva vatrogasna vozila, al tada je sve bilo kasno. Ljuti smo i na policiju koja nam nije pomogla prilikom evakuacije stanara nego su još i zatvorili prilaz zgradi bojeći se da će srušeni električni vod izazvati eksploziju boca plina. Bili smo prepušteni sami sebi i prava je sreća što nema stradalih - kazuje Josip Orsag.