Dalija Orešković je najpoželjnija politička udavača u Hrvatskoj. Svi joj se nude, svi žele njezinu naklonost, svi bi koaliciju, savez, zajedničku platformu...
Novi list je doznao kako je Davor Bernardić predložio suradnju novoj zvijezdi lijevo-liberalnog centra. Navodno joj je, piše riječki dnevnik, ponudio mjesto na SDP-ovoj listi za europske izbore, “pa čak i podršku ako se ipak odluči kandidirati za predsjednicu, ali zasad mu nije stigao pozitivan odgovor”.
- Žao mi je zbog načina na koji se piše o tome je li mi Davor Bernardić ponudio podršku na predsjedničkim izborima ili mjesto na listi na izborima za Europski parlament - kaže Dalija Orešković za 24sata, pa objašnjava:
- S moje strane, to nije ni bitno, s obzirom na to da mi je cilj otvoriti put novim ljudima, novoj opciji, onoj koja bi mogla ostvariti tu promjenu koja nam je kao društvu potrebna, jer smatram da to SDP više ne može. I to ne samo zbog njegova trenutačnog vodstva. Sve i da me Davor Bernardić pokušao pridobiti za neku svoju ideju, to ne bi bilo ništa neobično. U tom bi smislu on radio isto ono što i sama radim već nekoliko mjeseci. Svaki čelnik bilo koje stranke, pa tako i onaj koji to tek namjerava postati, mora pokušavati oko sebe okupiti što je moguće jači tim. Mora pozivati sve one za koje smatra da mogu promijeniti način na koji većina građana živi danas. I ja pozivam, netko mi se pridruži, a netko me i odbije. Nije svako odbijanje poraz niti razlog da se odbijenog (ili odbijenu) stigmatizira. To je politika - kaže Orešković.
Poziv Davora Bernardića je logičan, kao i Dalijina odbijenica. Lider SDP-a nezaustavljivo vodi svoju stranku u propast. Oni tonu iz mjeseca u mjesec pa se čini da teze prema kojima postoji prirodno dno ispod kojeg SDP ne može pasti ne “piju vodu”. Stranka se može raspasti, a može pasti i ispod deset posto. Na toj je razini već bila sredinom devedesetih. S druge strane, Dalija Orešković je ušla na prostor koji je nekoć pokrivao SDP, pa je Bernardićeva ponuda i način da se riješi konkurencije, no to je bilo, kao i u većini njegovih inicijativa, neuspješno i amaterski izvedeno. Da je Dalija Orešković, koja tvrdi da neće ići na predsjedničke izbore, što je maksimalno jamstvo ozbiljnosti njezinih namjera, pristala biti kandidat SDP-a za EU izbore, pokazala bi se običnom, potkupljivom, jeftinom političarkom kakvih je na sceni na desetke. Ona bi, zahvaljujući silnoj popularnosti koju uživa, u EU parlament sigurno ušla i time sebi osigurala mjesečnu plaću od 6000 eura plus dnevnice i druge naknade (to je također golem iznos), no Daliju Orešković, kako se čini, ne zanima uhljebljivanje, nego promjene naopakog vladajućeg sustava u Hrvatskoj.
U SDP-u se nadaju da bi Dalijina odbijenica Bernardiću mogla pospješiti njegov pad, što bi olakšalo konsolidaciju opozicije. U svakom slučaju, Dalija Orešković zasad odolijeva svim pritiscima da je se kupi, čime njezina cijena strelovito raste. Paralelno s tim rast će i broj njezinih protivnika, ali to je cijena politike.