Dalija Orešković željela bi biti Buffy - 'ubojica HDZ vampira'

"Ne želim popraviti HDZ, ja ga želim razmontirati", poručila je Dalija Orešković u intervjuu Novom listu.

I zvučala kao da ističe kandidaturu za predsjednika HDZ-a.

Štoviše, u toj kampanji pozvala je čak i saborske zastupnike HDZ-a da se pobune protiv predsjednika Andreja Plenkovića. "Pozivam ih da se pobune, ako imaju časti i morala i ako im je stalo do ove države i građana", kazala je Orešković.

Takvu prijetnju zamotanu u apel nismo čuli još otkako je Tomislav Karamarko prije tri i pol godine prijetio da će "demontirati SDP". Sada Orešković, osoba bez stranke, pokreta, organizacije i bilo kakvog iskustva - a ni o programu ne znamo mnogo - najavljuje ambiciju da "razmontira" jednu političku stranku. 

Kako to misli učiniti, nije poznato. Premda bi mnogi rekli da joj je ideja originalna. A namjera plemenita. 

No, osim što je zvučala kao nova predsjednica HDZ-a (jer oni najbolje mogu iznutra razmontirati stranačke organizacije), puno je zanimljivije da je Dalija Orešković zvučala kao Alisa u Zemlji čudesa.

Ili kao Buffy, ubojica vampira. 

Klimanje vlastitom glavom

"Ne želim razmontirati samo HDZ", kazala je Orešković, "već sve one strukture koje su spremne klimati glavom neovisno o tome što im je pred nosom. Želim sudjelovati u građenju politike u kojoj će ljudi razmišljati vlastitom glavom i svaki put osuditi ono što pođe po zlu".

A pritom, naravno, nastupa iz pozicije "običnih, malih ljudi". 

"Obični, mali ljudi, kao što sam i sama, godinama žele da se pojavi opcija koja će biti iskrena u zalaganju za bolji život najvećeg broja naših građana, ali to se još nije dogodilo".

Zalaganje za bolji život. Čast i moral. Borba protiv zla. Vrijednosni kriteriji i moral.

U opsežnom komentiranju afere Borg i uloge Andreja Plenkovića u pisanju lexa Agrokor, Dalija Orešković se čudila kako HDZ-ovci šutke podržavaju takvu politiku. 

Naivni entuzijazam

Novinar Dražen Ciglenečki morao joj je objasniti da je predsjednik Vlade ujedno i predsjednik stranke i da je takva subordinacija ponekad i ključna u politici, na što je Dalija uzvratila: "U demokraciji ne bi trebala postojati takva vrsta nadređenosti i to je uzrok svih problema i stanja u kojem se Hrvatska nalazi. Ako je čelnik jedne stranke osoba koja diktira sve i kojoj se ne može stati na kraj unatoč svim dokazima, jer je šef, onda mi imamo ozbiljan demokratski deficit i nedostatak samosvijesti".

I tko to ne bi potpisao?

Doista, u ovoj doba cinizma i apatije, zabavan je taj naivni entuzijazam s kojim osoba koja se pohvalila da se kao predsjednica Povjerenstva za ispitivanje sukoba interesa susrela "s puno ružnijom slikom politike od one u medijima", kreće u remont hrvatske politike.

Najbolje bi bilo da su u politici svi pošteni. I moralni. I hrabri. I samostalni. I požrtvovni. I samosvjesni.

I to naročito, zamislite, u HDZ-u.

Nije Orešković suštinski rekla ništa sa čime se ne bismo mogli složiti. O HDZ-u znamo više nego što je ona uspjela zaboraviti. Ali nestvarno je bilo to čitati od osobe koja ambiciozno ulazi u operativnu politiku kako bi je preokrenula naglavce.

Hoće li "razmontirati" HDZ tako što će odvojiti moralne od nemoralnih? Etične od neetičnih? One s kičmom odvojiti od beskičmenjaka? 

Ili će ga naprosto pobijediti na izborima, kako se jedino i može utjecati na "demontiranje ili razmontiravanje" neke političke stranke?

"Nisam mesija"

Dalija Orešković ne želi biti vođe koji se obraća sljedbenicima, "ne stavljam se u mesijansku poziciju", i najavljuje da će u jednom trenutku doći i do osnivanja stranke sa svojim tijelima, strukturom i procesom donošenja odluka, "ali drukčijim nego u postojećim strankama".

To znači, ako Dalija Orešković sutra bude premijerka, njezina parlamentarna većina moći će slobodno rušiti svaki njezin zakon ili prijedlog ili odluku ili ministra, ukoliko njezini zastupnici i njezini stranački kolege ocijene da je to loše ili štetno.

Jer ta stranka i ta većina bit će sastavljena od ljudi od časti i morala i izraženih vrijednosnih kriterija.

Takva politika ispala je ravno iz mjuzikla "Moje pjesme, moji snovi".

To je doista politika iz snova.

Na našu i Dalijinu žalost, hrvatska politika je noćna mora.

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.