- Nakon prve doze DiTePer cjepiva u trećem mjesecu života dobila je visoku temperaturu, a vjerujem da je već tada bilo vidljivo neurološko oštećenje jer je često plazila jezik. Na kontroli sam liječnicu u domu zdravlja upozorila da imam osjećaj kako nešto nije u redu, no ona nije na to obraćala pozornost. Sa četiri i pol mjeseca Đurđica je dobila drugu dozu cjepiva, i tu je počela naša agonija koja traje do danas – prisjeća se mama Radmila Lepir (55).

Kaže kako je nakon cijepljenja djevojčica dobila konvulzije, počela joj se kočiti lijeva ruka, izvijati cijelo tijelo... - Obilazili smo liječnike, no nakon niza krvnih nalaza i pretraga ustanovili su da nemaju pojma što joj je te da bi uzrok moglo biti cjepivo – nastavlja Radmila.

Ona i suprug Nedjeljko (64) su 1990. godine podignuli tužbu protiv doma zdravlja u Kloštar Ivaniću te protiv Republike Hrvatske.

- Tužili smo dom zdravlja radi propusta u liječenju jer unatoč mojim upozorenjima nisu učinili ništa kako bi provjerili njezino zdravstveno stanje prije davanja cjepiva. Državu smo tužili jer ona propisuje obvezno cijepljenje djece. Nakon 16 godina općinski sud je donio presudu u našu korist i Dom zdravlja je trebao snositi odgovornost, no žalili su se – objasnila je Radmila. Tijekom sljedećih godina potrošili su više od 40.000 kuna na nova vještačenja, a sva su pobijala tvrdnju da je zdravstveno stanje Đurđice rezultat cijepljenja.

Zbog sudskih troškova će možda morati prodati kuću

- Kap koja je prelila čašu stigla nam je prije pet mjeseci. Naime, nakon niza neuspješnih parnica na raznim razinama sudova, od Ustavnog suda smo tražili reviziju prethodnih presuda. Ustavnu tužbu su nam odbili kao neosnovanu. Ostala sam sa vrtoglavim iznosom sudskih troškova koje ne mogu platiti, riječ je o više od 200.000 kuna i vjerojatno ću radi toga morati prodati kuću, te s teško bolesnom kćeri čije se stanje nikada neće promijeniti. Radi financijskih izdataka u skrbi oko nje, zapostavila sam dvije starije kćeri, Marinu (29) i Bojanu (33) kojima nisam mogla platiti školovanje ni fakultet. A unatoč svom stanju, Đurđica neke skupe lijekove ipak mora sama nadoplaćivati. Nije izgubila radnu sposobnost, pa je još uvijek na burzi prijavljena kao nezaposlena – očajna je Radmila koja se unatoč teškoj situaciji ne predaje.

Planira tužbu Sudu za ljudska prava u Strassbourgu

Iscrpila je sve pravne mogućnosti u Hrvatskoj, pa sad planira tužbu Sudu za ljudska prava u Strassbourgu. - Nakon svega najviše me boli što nitko nije uzeo u obzir Đurđicu i njezino stanje, nego se sve svodi na prebacivanje krivnje i opravdavanje. Vještaci tvrde kako je njezino stanje rezultat genetske nasljedne bolesti, što je nemoguće jer nitko u obje obitelji nije imao takvih problema. Nadalje, Đurđica je u međuvremenu postala majka, i njezin sin je posve zdravo dijete – govori Radmila držeći unuka Antonia (3) u naručju. Iako nas je dočekala i s nama provela cijeli razgovor, Đurđica u njemu nije mogla sudjelovati. Stalno grčenje i izvijanje tijela te izniman napor koji ulaže da progovori makar dvije rečenice njoj su bili previše. Ipak, pogled na razigranog sinčića uspjeva joj izmamiti osmijeh na lice.

- Sada već bivšeg partnera je upoznala na Facebooku. On je iz Zadra, također osoba s invaliditetom, ima spinalnu mišićnu atrofiju. Često je dolazio k nama i družili su se, a onda su iskoristili priliku dok su bili sami. Đurđica nikome nije rekla da je trudna, nego smo u petom mjesecu primijetili trbuh. Tada je sve priznala, ali je isto tako rekla da želi zadržati dijete. Rodila je prirodnim putem i sve je prošlo u redu, a mali zvrk sada je najveća obiteljska radost – smije se Radmila koja je dijete podigla na noge i najviše brine o njemu jer Đurđica to nije u mogućnosti. Završila je srednju upravnu školu te školu slikarstva. Slika nogama, a njezini radovi krase cijelu kuću.

- Zajedničkim snagama držimo se na površini. Pravna bitka nas je posve iscrpila. Iza nas je propali život u kojem nismo napravili ništa, nigdje nismo napredovali i cijelo vrijeme stojimo na istom mjestu. Ne znam što će biti s parnicom u Strassbourgu, no to je posljednja stepenica. Još čekamo što će biti s parnicom protiv države i preživljavamo. Svima u inat – zaključila je Radmila.