BDP nam je ipak porastao, raste i izvoz. Turisti rekordno dolaze, manje je nezaposlenih. Građani više troše, a cijene u trgovinama ne rastu.

Sve se to događalo dok Hrvatska nije imala pravu, funkcionalnu Vladu skoro pola godine prije i nakon izbora. A nastavilo se i sad s raspadnutom i smijenjenom vladom Tihomira Oreškovića. Na prvi pogled, mnogi su zaključili da je Hrvatskoj i puno bolje kad nema Vlade jer se događaju pozitivne stvari i kriza je napokon završila.

To je samo površinski dojam uzrokovan nizom vanjskih faktora, poput toga da su se zemlje EU oporavile, pa raste i izvoz domaćih privatnih tvrtki. Također, dobrom turističkom (pred)sezonom jer stranci dolaze zbog sigurnosti i ljepote zemlje. Globalni pad cijena nafte povukao je cijene na dolje i u Hrvatskoj.

Međutim, posljedice bezvlašća i nefunkcionalne Vlade nisu toliko vidljive u globalnim pokazateljima, ali negativne učinke ćemo tek osjetiti. A oni bi mogli koštati tisuće radnih mjesta, manje investicija, manje novca u državnoj blagajni, a ugrozit će i pomoći najsiromašnijim.

Javnost je s pravom ostala zgrožena prošlotjednim apsurdom na jugu Hrvatske.

Nakon četvrt stoljeća državni ACI uspio je sagraditi prvu novu marinu, za 200 brodova. Nakon uloženih 60 milijuna kuna, usred turističke sezone marina Slano u općini Dubrovačko primorje zjapi prazna i na nju nitko ne pristaje. Zašto? Zato što nema uporabnu dozvolu. Zašto nema uporabnu dozvolu? Jer nema pristupnu cestu. Zašto nema pristupnu cestu? Zato što uprava ACI-ja ne može odobriti sufinanciranje vrijedno 2,7 milijuna kuna bez odluke nadzornog odbora. A nadzornog odbora nema jer je Vlada razriješila stari a nije imenovala članove novog. Pravno je upitno i smiju li ih imenovati dok su u ostavci.

I tako jedno naizgled čisto tehničko pitanje s nadzornim odborom dovodi do toga da će marina biti prazna, a milijuni kuna koje bi ostavljali jahtaši završit će negdje drugdje.

Problem nije nimalo lokalni, a takvih “sitnica” koje će u službenoj statistici o rastu/padu gospodarstva biti iskazane suhoparnim brojkama je još mnogo.

Iako se i premijer Tihomir Orešković te HDZ-ovi i Mostovi ministri u Vladi u ostavci trude ostaviti dojam da sve funkcionira, jedan od njih priznaje da to baš i nije tako.

- Nemoguća je misija ishoditi sve potrebne suglasnosti od kolega iz ministarstava. Dijelom je to zbog ljeta, a dijelom jer se svi boje u ovoj situaciji preuzeti odgovornost i donositi odluke - objašnjava nam taj ministar, koji redovito za normalno funkcioniranje mora intezivno surađivati s kolegama.

Navodi i primjer da je Karamarko otišao s čela Povjerenstva za nekretnine, a nitko novi nije imenovan. Bez tog povjerenstva, koje se ne sastaje, ne može se donositi većina odluka vezanih za imovinu, uključujući odluke o sporovima o kojima ovise i privatne i državne investicije.     

Žalostan primjer nefunkcioniranja vlasti i donošenja odluka odrazit će se i na četiri hotelske tvrtke u državnom vlasništvu. U svom portfelju Modra špilja s Komiže, Helios iz Staroga Grada na Hvaru, Hoteli Vis i Motel Plitvice imaju više od 2000 turističkih kreveta. U njima je zaposleno više od 300 osoba.

Tri otočna hotelska poduzeća imaju istu priču. Nakon rata i kroz postupni oporavak postali su prezaduženi. Prvo su pokušali da se, kao i mnogi drugi, dugova riješe kroz predstečajne nagodbe, ali to im država nije dopustila. Svoje tvrtke je država na čelu s bivšom vladom poslala u stečaj. Direktori su donijeli stečajne planove kako bi ipak nastavili poslovanje te sačuvali djelatnost. Kako su listu Slobodna Dalmacija potvrdili, u Vladi ne mogu pronaći nikoga s kim bi razgovarali. A upravo Vlada i njena povjerenstva trebaju dati zelena svjetla za njihove planove.

Zakonski rokovi istječu, a tim se nitko ne želi baviti i donijeti odluke, pa nitko ne zna kakva ih sudbina čeka i hoće li morati prestati raditi zbog bezvlašća u državi. Motel Plitivice ide u stečaj zbog spora i duga prema drugoj državnoj tvrtki: Hrvatskim autocestama. Vlada i ministar u ostavci ne uspijevaju pronaći rješenje.

Iako je većini javnosti sasvim daleka ideja obveznica, međunarodnog tržišta i politike Europske središnje banke, to će itekako utjecati na njihov život.

EU svaki mjesec upumpava milijarde eura na tržište. To je dovelo da se sve države jeftino zadužuju. Hrvatska je planirala isto, ali upravo zbog političke nestabilnosti investitori nisu dali nisku kamatu kao drugima. Samo jedan posto viša kamata znači oko 1,5 milijardi kuna više koje se moraju osigurati u proračunu za otplatu duga.

Tri puta je to više nego što je Vlada cijelu godinu planirala uštedjeti na raznim socijalnim naknadama. Sav taj novac koji odlazi na kamate mogao bi ostati u proračunu. Jasno je zato da bi najbolja mjera uštede bila stabilna, funkcionalna Vlada, koja je spremna provesti reforme.

Nažalost, Hrvatska s tim nema sreće. Treba napomenuti da je pravo funkcioniranje vlasti prestalo još prije godinu dana. Milanovićeva Vlada nije vukla nikakve značajne poteze prije izbora. Zatim je uslijedila kampanja, pa mukotrpno postizborno pregovaranje.

Na kraju su Domoljubna koalicija i Most formirali Vladu, ali su izgubili prve mjesece na kadroviranje i uhodavanje.

U vrijeme kad su se već trebali uhodati, zbog sukoba Mosta i HDZ-a oko Tomislava Karamarka Vlada je pala.

U ovom trenutku, iako bi Sabor mogao raditi, zastupnici ne dolaze na posao. Vlada nema ovlasti donositi nikakve značajnije odluke dok se ne izabere nova. Nakon izbora u rujnu trebat će barem još dva mjeseca da nova Vlada profunkcionira. Hrvatska za to vrijeme pada po razvijenosti u EU, pa bi nas uskoro mogli prestići i Rumunjska i Bugarska.     

Više kamate jedu proračun

Cijela Europa se jeftino zadužuje ili zamjenjuje skupe kredite jeftinijima. Ali ne i Hrvatska, kojoj investitori ne vjeruju zbog političke nestabilnosti. Milijarde koje odlaze na kamate mogle su završiti u investicijama, pomoći ugroženima i zapošljavanju.     

Penali zbog plana otpada

Ministar  Dobrović sad ide s novim planom za otpad, koji isključuje 13 centara za otpad. Ako on ode, i HDZ i SDP će to mijenjati. Zbog stalnih promjena i kašnjenja prijete nam penali EU.     

Što će biti s LNG terminalom?

Država i EU žele graditi terminal za ukapljeni plin na Krku. Međutim, odluke se ne donose, a u međuvremenu kanadska tvrtka Pulsat kupuje zemljište na kojem bi trebao biti terminal.     

Ništa od reforme javne uprave

Bilo je to jedno od najvećih obećanja nove vlade, ali sve će biti odgođeno za još neko vrijeme. Iz godine u godinu se događa isto, a zemlja ostaje birokratizirana. Neće se srezati ni parafiskalni nameti i tako olakšati tvrtkama poslovanje i dići konkurentnost.     

Javna nabava ostaje po starom

Poslodavci su pozdravili novi zakon o javnoj nabavi, ali on ipak neće biti usvojen. Pitanje je hoće li nova Vlada opet sve mijenjati. Nabava i dalje ostaje ponajveći izvor korupcije u zemlji.     

Najesen ranjivi opstaju bez novca

Subvencije za prijevoz učenika, socijalne pomoći, invalidnine, doplaci za djecu... Dio je to naknada koje su u proračunu srezane za 560 milijuna kuna. Novca na jesen neće biti jer nisu donijeli novi kriterij za sve te naknade: imovinski cenzus. 

Hektari zemlje i dalje neriješeni

Investicije u turizmu stoje i zbog lošeg zakona o turističkom zemljištu. Vlada je obećala novi zakon, ali sad ga sigurno neće usvojiti. Prije sezone 2017. opet neće zbog toga biti novih investicija na površini od čak 100 milijuna kvadrata neriješenog turističkog zemljišta.     

Hoće li hoteli ići u stečaj?

Odlučivanje o državnoj imovini je blokirano. Za četiri hotelske tvrtke prijeti propast iako imaju 300 zaposlenih. Usporava se kandidiranje za EU projekte jer prije mnogih treba riješiti imovinskopravne odnose na zemljištu. Povjerenstvo koje to treba raditi više ne funkcionira.     

Čeka se 1,2 mlrd. kuna poticaja

Bivši ministar Tihomir Jakovina prekršio je pravila EU i sad je 1,2 milijarde već odobrenih poticaja na čekanju. Novi ministar Romić ne donosi odluku hoće li poništiti natječaj. Niz malih poljoprivrednika čeka novac.     

Blokada u javnim tvrtkama

Unatoč najavama većina direktora državnih tvrtki bivše vlasti nije smijenjena. Strateške odluke i investicije ipak ne donose nego čekaju vidjeti kakva im je sudbina. Čekat će novu vladu iako im je većini istekao mandat od četiri godine.