Jedina vulkanizerka u državi, Puljanka Dragica Virag koja je više od pedeset godina radila taj "muški" posao, preminula je u 76. godini. Dragicu Puljani pamte kao vrijednu i predanu osobu svom poslu, a kako je i sama svojedobno govorila, nikada nije bila na godišnjem odmoru. Zbog velikog obima posla nije stizala, a posao ju je sprječavao da ljeti uživa u čarima mora, jer su klijenti bili najvažniji.
Vulkanizerstvom se bavila cijeli svoj radni vijek, a mnogi su se divili kako jedna žena s takvom lakoćom obavlja poprilično težak i prljav fizički posao. Dragica je taj posao obožavala, a za 24sata je prije nekoliko godina kazala kako je taj posao ispunjava.
- Ne vidim se u niti jednom drugom poslu, osim u vulkanizerstvu. Našla sam se u tome i nije problem što sam žena. Pa žena može sve što poželi. Radim svaki dan od jutra do mraka i nije mi teško. Ljudi su ti koji me obogaćuju, jer svaki dan upoznajem nova lica. Znali su se čuditi oni koji su prvi puta došli kod mene, kako brzo rješavam probleme s gumama, i to što sam žena, ali poslije su se navikli. Mnogi su postali moji stalni klijenti a to je važno, jer tada znaš da si dobar u svom poslu - govorila je prije nekoliko godina vulkanizerka.
Do bolesti, vrijedna i jaka žena radila je svaki dan od 7 do 21 sat, pa čak i subotom. Dragica nije odbijala niti onog tko ju je nedjeljom "smetao" da mu hitno treba popravak gume.
Rođena je Zagorka i bila je jedno od šestero djece. Posao je sa suprugom radila sve dok nije tragično preminuo od strujnog udara 1970. godine. Od tada je radila sama.
- Ma nije problem skinuti gumu ako to znaš raditi. Mijenjala sam i gume na autobusima, bagerima, traktorima... Sve se to mora raditi - ispričala je tada.
Pajser i čekić su joj bili "najbolji prijatelji" u poslu, a skidanje i vraćanje i onih velikih guma s primjerice traktora,za nju nije predstavljao problem.
- Dragica je bila dobri duh Pule. Nema Puljanina koji ju nije znao i koji nije znao koliko je dobra u tome što radi. Bila je uvijek spremna pomoći svakom u nevolji. Otišla je jedna divna duša i jako sam žalostan - kazao je jedan Puljanin