Student i dvije studentice Visoke poljoprivredne škole iz Križevaca osam sati na dan rade na ekoimanju Željka Mavrovića (41) u Sloboštini, kraj Požege. Ustaju u sedam sati, a onda zalijevaju biljke u plastenicima, sade, presađuju, okopavaju polje i čupaju korov. Tri mjeseca koja namjeravaju provesti na imanju velikom kao 400 nogometnih igrališta žele iskoristiti kako bi što bolje naučili poljoprivredne poslove. Mavrovićevi volonteri zarađuju tek za džeparac, ali dok su na imanju, imaju besplatan stan i hranu.
- Jako je naporno, ali je i veliko zadovoljstvo živjeti u potpunom skladu s prirodom. Budimo se s prvim zrakama sunca, ponekad satima čupamo korov, kući se vraćamo mrtvi umorni, a onda nas još čekaju kućanski poslovi. Na kraju sve popravi slasna večera koju kuharice na imanju spravljaju od domaćih proizvoda s farme. Znanje koje ovdje stječemo je neprocjenjivo - rekla je Marina Hariš (21). Na imanju se resocijalizira nekoliko bivših ovisnika koje je Mavrović primio kako bi uz rad na zemlji povratili snagu i stekli izgubljene radne navike.
- Davno sam dečkima u jednu komunu odnio vreću za boks i rukavice te ih počeo trenirati. Sve više sam počeo shvaćati kako funkcioniraju i kako im treba pomagati - objasnio je Mavrović. Dodao je kako do proljeća iduće godine namjerava sagraditi još nekoliko kompleksa u kojima bi mogli boraviti volonteri, bivši ovisnici i oni koji se samo žele odmoriti. Organizirat će i putovanja za turiste. Vozit će ih na traktorima prepunim slame kako bi razgledali imanje. Turisti će moći uživati i u zoološkom parku s autohtonim životinjskim vrstama.