Mlada djevojka izašla je iz automobila, izljubila mamu i tatu koji su je dočekali na vratima obiteljske kuće u Ilači nedaleko od Vinkovaca i potom pohrlila zagrliti sedmomjesečnog sina.
Skinula je maramu s glave otkrivši svoju ćelavu glavu i čvrsto stegnula u naručje malenog dječaka. Nije ga vidjela mjesec dana. Govorila mu je nježne riječi i ljubila ga, no maleni ju je prvo u čudu gledao, a potom se rasplakao. Njegova mama imala je kosu prije nego što je otišla, bila je drukčija. Nije ju prepoznao.
- U samo deset mjeseci moj život je išao u rasponu od kompletne sreće i euforije do najveće životne tragedije koju možeš doživjeti. U kolovozu prošle godine sam se udala za čovjeka svog života, u listopadu rodila sina, u siječnju smo otkrili da suprug ima galopirajući rak na mozgu, u travnju je umro. Doslovce dva dana nakon pogreba završila sam u bolnici s jakim bolovima u trbuhu i idući dan otkriveno je da imam leukemiju - počinje nevjerojatnu tragičnu priču Sandra Križan (26) iz Ilače.
Zbog sina, ali i zbog borbe s mijeloičnom leukemijom, za koju joj treba sav optimizam ovog svijeta, ne nosi crninu kao znak žalovanja za prerano preminulim suprugom Marijanom (27), koji je bio u Tigrovima.
Ta je postrojba prva uskočila u pomoć mladoj obitelji.
- Svaka im čast. Puno su nam pomogli kad smo otkrili da Marijan ima tumor na mozgu. Bilo je to nekoliko dana nakon sinova rođenja. Žalio se na užasne glavobolje. Kad su ga pregledali u Zagrebu, odmah je operiran. Tigrovi su mi financijski pomogli pa smo sin i ja mogli biti kod njega u bolnici. Ti dani sad su mi dragocjeni jer je sin proveo neko vrijeme sa svojim ocem, a i on je mogao bar malo uživati u sinu. Nismo mislili da će to tako kratko trajati - kaže tužno Sandra.
Njen Marijan došao je kući u Ilaču, u kuću koju su kupili na kredit, a već sedam dana nakon dolaska, pri prvom pregledu, otkriveno je da mu se tumor vratio i da je jednako velik kao i prije operacije! Nade više nije bilo. Svaki njihov zajednički dan bio je bolan oproštaj.
- Bio mi je to strahovit šok. Neopisivo. Ne znam što bih da mi tad nije bilo roditelja, prijatelja. Odlučila sam da moram nastaviti hrabro sama, zbog našeg sina. Dva dana nakon pogreba uhvatila me slabost, mučnina, jaki bolovi u trbuhu. Mislila sam od stresa. Pregledali su me, izvadili krv. Trombociti su bili veliki. U bolnici u Osijeku su mi punktirali koštanu srž, u Zagrebu na Rebru potvrdili su akutnu mijeloičnu leukemiju. Odmah su me stavili na kemoterapiju, rekli da ću u bolnici biti bar mjesec dana i da neću moći primati posjete. Srce mi se slamalo jer neću vidjeti mog anđela, kojeg sam morala i prestati dojiti - kaže Sandra, koja posljednja dva tjedna boravi kod kuće s roditeljima i sinčićem.
Glavu je obrijala čim joj je kosa počela opadati. Na taj se prizor maleni dječak par dana privikavao. Iako je odlučna dobiti ovu bitku, a u tome bi joj mogli pomoći članovi obitelji koji su potencijalni donatori koštane srži, Sandra ima problem. Živi od 1600 kuna rodiljske naknade, koju će imati samo do listopada, plaća kredit za kuću, i nedostaje joj novca za putovanja u Zagreb.
- Za sada se snalazim. Pomažu mi roditelji i prijatelji. Liječenje mi pokriva HZZO, ali strahujem od mogućnosti da si moram kupiti neke lijekove za koje neću imati novca - tiho kaže gledajući u sina. Svjesna je, kaže, da je život odlučio da je neće maziti pa je odlučila učiniti što god je moguće da lakše izađe iz problema.
Svi koji žele i mogu pomoći Sandri i njenom sinčiću mogu to učiniti uplatom na račun za pomoć u Hypo banci HR7325000093200894859, koji glasi na njeno ime.