Premda je prostitucija bila službeno zabranjena u nacističkoj Njemačkoj, zapovjednik SS-a i Gestapa Heinrich Himmler odlučio je napraviti mrežu bordela za vojnike, prisilne radnike i zatvorenike. Od 1942. godine pa sve do kraja rata oko 300 do 400 nežidovskih zatvorenica iz logora bilo je prisiljeno raditi u 10 logorskih bordela po Njemačkoj, Austriji i Poljskoj.
Naravno da nacisti nisu htjeli logorašima pružiti neko zadovoljstvo ili užitak. Osnivanje javnih kuća u koncentracijskim logorima u Trećem Reichu bio je dobro organizirani sustav o kojem je precizno vođen zapisnik, a koji je bio dio dobro smišljene strategije. Navodno je to bilo napravljeno da se poboljša marljivost, produktivnost i radni elan kod zatvorenika.
Dopuštena samo 'misionarska' poza
Zapravo je Himmler, na čiju su inicijativu bordeli osnovani, na taj način htio poniziti zatvorenike jer dolazeći u javnu kuću, muškarci su se ponižavali pred SS-ovim čuvarima, a istovremeno bi sudjelovali u seksualnoj eksploataciji žena.
Bila su i određena pravila koliko može trajati seks i kakav smije biti. Bila je, naime, dopuštena samo jedna seksualna poza - ona misionarska, a boravak sa ženom u 'specijalnim objektima' kako su ih SS-ovci nazivali, nije smio trajati duže od 15 minuta i koštao je dvije marke. Također, kako bi sve proteklo onako kako su zamislili, SS-ovci su situaciju pratili kroz otvor na vratima.
Nacisti su znali i da će, ako samo neki logoraši dobiju priliku 'uživati' to narušiti osjećaj solidarnosti koji je vladao među zatvorenicima.
Privilegija samo za 'odabrane'
Žene koje su radile u logorima nisu smjele biti Židovke, kao što ni Židovi nisu smjeli posjećivati ' specijalne objekte'.
U lipnju 1942. godine osnovan je logorski bordel u koncentracijskom logoru Mauthausen. To je bio prvi od deset bordela u koncentracionim logorima Njemačke. Žene prinuđene na prostituciju, bile su dovedene iz logora Ravensbrück. Najveći bordel je bio u Auschwitzu, u bloku 24. Posljednja javna kuća osnovana je nekoliko mjeseci prije kraja rata 1945. u koncentracijskom logoru Mittelbau-Dora.
Prema procjenama povjesničara Roberta Sommera koji je ovu tabu temu obradio u svojoj knjizi 'Das KZ-Bordell', samo oko jedan posto logoraša koristilo je usluge i to jednom ili dva puta, jer je SS korištenje seksualnih usluga smatrao privilegijom. Osim toga jako malo ih je i bilo fizički sposobno za 'draži bordela'.
Logorske javne kuće uglavnom su posjećivali logoraši koji su pripadali "rukovodećem kadru", a za njih je odlazak po puteni užitak bila nagrada za dobre rezultate.
Pridržavanje rasnih zakona
Prostitutke, uglavnom Poljakinje, Čehinje, Mađarice i Nijemice u ranim dvadesetim godinama, imale su i poseban medicinski tretman, dobivale su nešto bolju hranu i bile malo bolje tretirane nego druge zatvorenice. Seks sa odvijao se i u propisano vrijeme - svaku večer između 20 i 22 sata i nedjeljom popodne.
U slučaju oboljenja od spolnih bolesti, logorašica bi služila za medicinske pokuse. U slučaju trudnoće bila bi prisiljena na pobačaj. Nacisti i u bordelima insistirali na rasnom zakonu. Nijemci su smjeli "prilaziti" samo Njemicama, a Slaveni - Slavenkama.
Do devedesetih godina prošlog stoljeća, ove logorašice koje su bile prisiljene raditi u logorskim javnim kućama zakonski nisu smatrane žrtvama nacističke vladavine, te samim tim nisu imale pravo na odštetu.