Poštovani gospodine Glogoški, vi ste stopostotni invalid prve skupine i tu nema ničeg spornog. Međutim, naspram vas, moj sin je onda barem dvjestopostotan. Vi čujete, vidite, možete govoriti i pisati, ukratko sve što moj sin ne može, tako glasi početak otvorenog pisma koje potpisuje branitelj Tihomir Cvetković (56) iz Trebarjeva Desnog kraj Siska.

Ovaj hrvatski branitelj, vatrogasni tehničar po struci, svoju peteročlanu obitelj prehranjuje plaćom koju zaradi u sisačkoj rafineriji. Sin Hrvoje (27) boluje od progresivne multiple skleroze koja mu je dijagnosticirana s nepunih 17 godina.

Supruga Marica (51) dvije se godine bori sa karcinomom grlića maternice u poodmakloj fazi i odlazi na petu vrstu kemoterapije. Mlađi sin Ivan (22) završio je srednju školu i ne može naći posao. A Tihomir traži samo jednu stvar na koju zakonski ima pravo: da mu sin Ivan može dobiti status njegovatelja za brata.

- Hrvoje je svakim danom sve gore. Svlačimo ga, oblačimo, kupamo, hranimo, nosimo u toalet po stubištu svakih sat i pol. S inkontinencijom se još nije pomirio i ne prihvaća pelenu. Sve teže guta hranu i sve vodi prema hranjenju na sondu. Prije zloćudne dijagnoze, moja žena podnijela je zahtjev za status njegovateljice za sina. Bila je odbijena jer, kako piše 
u obrazloženju, Hrvoje nije imao više oštećenja - započinje priču Tihomir, čije je pismo dirnulo javnost.

Ako ne radi u rafineriji, Tihomir po zagrebačkim bolnicama razvozi i suprugu i brata Josipa (65) koji se bori s karcinomom debelog crijeva.

- Sa Hrvojem uvijek netko treba biti, zato smo podnijeli zamolbu da status njegovatelja dobije Ivan. Međutim, iako ispunjavamo sva tri navedena uvjeta, mi smo glatko odbijeni s obrazloženjem koje potpisuje ministrica Opačić, a u kojem stoji kako Hrvoje više nije dijete! A da apsurd bude još veći, jedna od visokopozicioniranih djelatnica Ministarstva u povjerenju mi je rekla: - Gospodine, mi nemamo novca, pa vam u povjerenju savjetujem - tužite nas jer dobit ćete parnicu - govori Tihomir i dodaje:

- Ne tražim novac, imam koliko mi treba. Ja samo tražim ono na što imam pravo. Što da radim? Da kao jedini hranitelj obitelji dam otkaz? Tko će biti s njim kada mi supruga sljedeći tjedan na sedam dana ode na novi ciklus kemoterapije? Tko će biti s njim kada sam na poslu ili suprugu i brata vozim po bolnicama - pita se ovaj hrabri branitelj poručivši Glogoškom da napokon odu kućama, jer ima ljudi kojima je puno gore.

Hrvoje je počeo i sve teže gutati, ali je svega svjestan     

Do svoje 16. godine, Hrvoje je bio zdrav mladić. Počeo se žaliti na trnjenje ruku i nogu, a godinu poslije dijagnosticirana mu je progresivna multipla skleroza. Samo šest mjeseci poslije stradao mu je centar za ravnotežu, te počeo gubiti vid. Danas je nepokretan, ne govori, jedva guta, ne vidi, a potpuno je svjestan svega.     

"Nema zakonskog uporišta da brat bude njegovatelj"

Odgovor Ministarstva socijalne politike donosimo u cijelosti:

"Rješenje Samostalnog sektora za pravne poslove Ministarstva socijalne politike i mladih kojim se odbija žalba Ivana Cvetkovića iz Desnog Trebarjeva, izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Sisak od 24. srpnja 2014. godine, je utemeljena na odredbama Zakona o socijalnoj skrbi. Naime, status roditelja njegovatelja može se priznati pod zakonom propisanim uvjetima jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom jednom od roditelja. Prema članku 64 Zakona o socijalnoj skrbi, iznimno, kada su roditelji djeteta s teškoćama u razvoju umrli ili nijedan od roditelja ne živi s djetetom i o njemu se ne brine, ili živi s djetetom, ali nije u mogućnosti pružiti mu potrebnu njegu zbog svog psihofizičkog stanja, status njegovatelja može se priznati jednom od članova obitelji s kojim živi u obiteljskoj zajednici. S obzirom da su oba roditelja živa i žive s djecom, a njihov sin s teškim invaliditetom više nije dijete (navršio je 18 godina), nema zakonskog uporišta da član obitelji, u ovom slučaju brat, ostvari pravo na status roditelja njegovatelja. 

Nadalje, nije istina da se pravo na status roditelja njegovatelja odbija zato jer nema dovoljno novaca u proračunu za te potrebe. Naime, od 2007. godine kad je to pravo zakonski propisano, bilježimo stalni rast broja osoba koji su ostvarili to pravo, pa analogno i izdvajanja iz proračuna. Sad ih je u Hrvatskoj preko 3 tisuće na što je u prošloj godini izdvojeno 137 milijuna kuna. Prema planu za 2015. za iste potrebe Ministarstvo socijalne politike i mladih planira izdatak od 148,5 milijuna kuna što dokazuje da ne postoji namjera redukcije ovog prava, već upravo suprotno. U ovom slučaju, riječ je naprosto o tome da brat osobe s invaliditetom ne ispunjava zakonske uvjete za ostvarivanje prava".