Damir Kocijan, koji radi u ispostavi Lučke kapetanije u Malom Lošinju, u srijedu je ostvario još jedan od svojih sportskih pothvata. Riječ je o izazovu Everesting, u kojem se pojedinac penje na brdo po vlastitom izboru i potom se spušta i ponovo penje, dok god u ukupnom zbroju ne dosegne nadmorsku visinu Everesta od 8.848 metara.
Kocijan je svoj naporan pothvat započeo u srijedu navečer i od Nerezina do vrha Sv. Mikula (557 m nadmorske visine) išao je 18 puta te, uz kratke predahe za okrepu, svoj cilj uspio ostvariti za 26 sati i 15 minuta.
Sličan pothvat nedavno su ostvarili i riječki ultramaratonac Pavle Kruljac (34), triatlonac Domagoj Pauković (31) i trkač Leon Kamenski (24) koji su se prije desetak odvažili na tzv. Everest-ing po Trsatskim stubama u Rijeci.
Radi se o sličnom izazovu, ali penjući se po stubama gdje se također mora dosegnuti visina od 8848 metara, koliko je visoka planina Mount Everest. Stuba ukupno ima 561, a dečkima će za ovaj pothvat sveukupno trebati oko 20 sati, točnije oko 80 penjanja, računajući samo uspon.
U Hrvatskoj ima tek 6 ljudi (uključujući ovu četvoricu), koji su do sad uspjeli u ovom pothvatu, a može se izvesti penjanjem ili bicikliranjem...
Neumorni trojac na ovaj pothvat krenuo je u 5 sati, a završio nešto iza ponoći.
- Odlučili smo se na ovaj pothvat zbog situacije u kojoj smo se našli usred pandemije korona virusa, zbog koje su do daljnjeg odgođene sve utrke i maratoni za koje smo se pripremali. Tako smo se odlučili energiju "upucati" na ovaj način i ispitati neke svoje vlastite granice. To je jedan challenge koji se inače radi u svijetu, a i u Hrvatskoj je nekoliko ljudi to već napravilo pa smo se odvažili da probamo i mi - objašnjava Pavle.
Dodaje kako se za penjanje po stubama uopće nisu posebno pripremali, ali jesu za utrke. Njihov finish očekuje se oko jedan sat iza ponoći što znači da su na penjanje i spuštanje po stubama utrošili gotovo cijeli jedan dan. Pauza je bilo, no one su bile vrlo kratke, svega nekoliko minuta u kojima bi popili vode ili se okrijepili bananom, energetskom pločicom i elektrolitima. Najduža pauza (za "ručak") trajala je svega 15 minuta.
- Ne smijete predugo stajati jer se tijelo tada hladi i to nije dobro, treba se neprestano kretati. No to nije najveći izazov i fizički je, bez obzira na bolove u koljenima i zglobovima s kojima se suočavate nakon nekoliko sati penjanja, sve to puno lakše podnijeti. veći je izazov sve to mentalno izdržati i zato je jako bitno da ste pri ovakvim izazovima u društvu. Jako je teško ovako nešto izvesti kada je čovjek sam - zaključuju Domagoj i Leon.