Neki od mališana koji dođu na liječenje u Kliniku za dječje bolesti Zagreb imaju zastrašujuće dijagnoze, no naši vrhunski stručnjaci u rangu su sa svjetskima i iz nemogućih situacija stvorili su čuda.

U Hrvatskoj jedino u Klaićevoj postoji tim stručnjaka koji se bavi isključivo djecom i u stanju su napraviti iznimno složene vrste operacija.

Iskustvo i praksa svih struka neophodni su za izlječenje. U KDB-u Zagreb u Klaićevoj je i Referentni centar za solidne maligne tumore dječje dobi pa imaju vrhunske kirurge i onkologe. Domaći specijalisti, prema podacima Hrvatske udruge bolničkih liječnika, u prosjeku su plaćeni 8200 kuna za 40-satni radni tjedan. Za usporedbu, ministri zarađuju dvostruko više.

Kroz bolnicu prođe tisuće mališana

O stručnosti specijalista svjedoči kirurg i sanacijski upravitelj Klinike za dječje bolesti Zagreb, dr. med. Zoran Bahtijarević.

- Djeca imaju pravo na najbolju moguću uslugu. Dijete nije kao odrasla osoba jer ima drugačije potrebe, osjetljiviji organizam i malen volumen krvi pa lako iskrvari tijekom operacije. Ovdje želimo utemeljiti Centar za neurokirurgiju dječje dobi jer nam nešto takvo u Hrvatskoj nedostaje, a potrebe su sve veće - kaže Bahtijarević.

Kroz njihovu bolnicu svake godine prođe više od tisuću mališana. Kad je riječ o tumorima, Chiari malformaciji i hidrocefalusu, dolaze iz cijele Hrvatske. Ondje se deset mjeseci liječila i Magdalena Canjuga (6) iz Gojanca kraj Varaždina. 

''Dok ti govore dijagnozu, svijet staje...''

Imala je dvije godine kad su roditelji uočili da se spotiče i pada. Stanje se pogoršavalo, a dijagnoza je bila strašna: zloćudni tumor u području stražnje lubanjske jame.

- Nije mogla sjediti ni držati glavu i povraćala je. Završila je na hitnom magnetu. Pozvali su nas u ordinaciju gdje nas je čekao neurokirurg dr. Gjurašin. U tom trenutku svijet staje. Ne znaš tko su ljudi koji ti priopćavaju dijagnozu niti ih čuješ. Znaš samo da dijete mora na operaciju i da ne znaš hoće li doživjeti jutro. Prošla je nekoliko pripremnih te operaciju uklanjanja tumora koja je trajala 12 sati - prisjeća se mama Ivana (34).

Specijalisti u Klaićevoj šokirali su se vidjevši nalaze, pogotovo jer na prijašnjem snimanju MR godinu ranije nije bilo ni traga tumoru. Narastao je do 8x8 centimetara.

''Na životu nas je držala molitva''

Mnogi roditelji život svojih mališana duguju upravo liječnicima iz Klaićeve.

- Ne znam gdje bi moj Dubravko danas bio da nije bilo dr. Gjurašina i njegova tima. Ranije nije imao zdravstvenih teškoća, no prije dvije godine iznenada su mu počele vrtoglavice, glavobolje, povraćalo mu se i gubio je ravnotežu - govori mama Andrea Petričević (43) iz Hrastovskog kraj Ludbrega. Dubravko (17) srušio se u liječničkoj ordinaciji. Dječaka su, misleći da ima tumor na mozgu, poslali dr. Gjurašinu u Zagreb. Zbog jakog krvarenja u mozgu nalazi nisu bili jasni, pa se operacija odgađala sve dok krvarenje ne stane.

- Tijekom tri tjedna Dubravko gotovo da nije jeo, a svaki dan je obilno povraćao. Spao je na 30-ak kilograma. Bili smo očajni. Konačno je nalaz pokazao da nema tumor, nego mu se u mozgu razvio kavernom, splet krvnih žila koje su iznenada počele pucati. Imao je dva moždana udara i bio je kritično. Na životu nas je sve držala molitva - nastavila je Andrea dodajući da je operacija trajala 12 sati. 

''Znaš da mora biti dobro jer druge nema''

Molitva i vjera su držale i obitelj Canjuga, jer Magdalena (6) se iz dana u dan borila za život.

- Život se odjednom pretvorio u pakao. Ništa drugo nije postojalo. Samo tumor, onkologija, liječenje, igle, smrt. I vjera. Znaš da mora biti dobro jer druge nema. Živiš samo za to. Naša obitelj je u deset mjeseci liječenja i boravka u Zagrebu bila razdvojena. Doma smo s bakama, djedom i ostalima koji su pomagali ostavili šestomjesečne blizance Elizabetu i Stjepana. Ne znam ni sama kako smo to izdržali - priča Ivana.

Nakon operacije Magdalena nije mogla sjediti ni hodati. Ponovno je učila govoriti, a godine rehabilitacija konačno su se isplatile.

- Megi danas živi s bratom i sestrom te je uvijek sretna. Ona zna što zapravo znači biti nesretan pa joj ovi normalni dječji problemi ne predstavljaju ništa. Ona vađenja krvi, ispadanja mliječnih zuba, magnetske bez anestezije, gdje sat vremena mora biti nepomična u stroju koji ne izgleda baš ugodno, i sve ostale stvari obavlja bez da trepne - objasnila je Ivana. Djevojčica ide u glazbenu školu i pjeva u zboru, govori, trči i ide u vrtić, uči engleski jezik i uživa u djetinjstvu koje je na trenutak brutalno prekinula bolest. Olakšanje, radost i velika zahvalnost su i u srcima Petričevićevih.