Kolegu i mene lagano pere nervoza. Četvrtak je ujutro, a već su počele kolone na A1 prema moru. Dok se turisti sporo prestrojavaju ne bi li na Lučkom ušli na hrvatsku prometnu žilu kucavicu, nama samo upadaju u oči oni koji nemaju ni minimum prometnog bontona. Prestrojavanje bez žmigavaca, uletavanje u trak, slalom i stalna prespora vožnja u lijevom, pretjecajnom traku. Stalna je to slika koja nas je pratila gotovo do Bosiljeva. Zabavljeni muzikom na radiju i tu i tamo kojim javljanjem HAK-a, uspijevamo se u razumnom roku dokopati Like. Tu je promet osjetnije protočniji, što zbog onih koji su stali pojesti sendviče, što zbog onih koji su doslovno legli odmoriti se na jednoj od pumpi. Naš cilj bio je dokopati se baze Hrvatskih autocesta smještene tik uz tunel Sveti Rok. Specifično je to mjesto na kojemu se doslovno sudaraju planinska i sredozemna klima, zbog kojih ta dionica A1 ponekad zna biti zatvorena, što zbog bure s morske strane, što zbog snijega koji ih je doslovno zatrpao početkom ove godine.