Kako je u pitanju mladić koji je krajem ove godine trebao napuniti 19 godina, jedno od ključnih pitanja bilo je da li ga se moglo procesuirati zbog kaznenog djela paleži po Zakonu o sudovima za mladež.
Mladić je suđen kao “normalni” punoljetnik pa je i osuđen na osam mjeseci zatvora, a četiri mjeseca je proveo u istražnom zatvoru čekajući pravomoćnost presude. Zakon o sudovima za mladež je naime puno “blaži” prema počiniteljima...
Kristian Vukasović je 1. kolovoza u stanju kome, životno ugrožen, usred noći prebačen iz zatvora na Bilicama u splitsku bolnicu gdje je 24. kolovoza preminuo. Okolnosti još nisu poznate, a obitelj bi nalaze obdukcije trebala dobiti u ponedjeljak.
Kazneni postupak prema mlađem punoljetniku (osobi koja je u vrijeme počinjenja djela navršila osamnaest, a nije navršila dvadeset i jednu godinu života) provodi se, uz odgovarajuću primjenu Zakona o sudovima za mladež, prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, te se prema njemu primjenjuju odredbe Kaznenog zakona.
Sud može mlađem punoljetniku izreći maloljetničku sankciju jedino onda ako zaključi da s obzirom na vrstu kaznenog djela i način njegova izvršenja da je ono u velikoj mjeri odraz životne dobi počinitelja, a okolnosti koje se odnose na njegovu ličnost opravdavaju uvjerenje da će se svrha sankcija postići izricanjem odgojnih mjera ili kazne maloljetničkog zatvora.
- U konkretnom slučaju, očito je sud zaključio da kazneno djelo koje je počinio mlađi punoljetnik (izazivanje više požara) nije odraz njegove životne dobi i da se svrha kažnjavanja ne može postići izricanjem maloljetničkih sankcija pa je osuđen na kaznu zatvora te mu je ujedno izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Međutim, nije mi poznato je li u tijeku postupka ispitan netko od roditelja mlađeg punoljetnika te je li pribavljeno izvješće nadležnog centra za socijalnu skrb, što propisuje Zakon o sudovima za mladež, a što je sve potrebno radi ocjene njegove psihofizičke razvijenosti te osobnih i obiteljskih prilika - kaže nam dr.sc. Damir Primorac, pojašnjavajući i odluke (uredujućeg suca, tako i žalbenog vijeća, a po zahtjevu tužiteljstva) o produljenju istražnog zatvora za Kristiana.
Izjavio „da se ne može smiriti dok nešto ne zapali“
- Koliko mi je poznato iz medija, istražni zatvor protiv mlađeg punoljetnika bio je određen zbog postojanja osobitih okolnosti na opasnost da će ponoviti kazneno djelo, a sudac istrage prilikom određivanja istražnog zatvora uzeo je obzir činjenicu da je mlađi punoljetnik, uz ostalo, izjavio „da se ne može smiriti dok nešto ne zapali“ te činjenicu da je sudski vještak izričito naveo kako bi mlađi punoljetnik boravkom na slobodi mogao počiniti isto ili teže kazneno djelo. Naravno, uvijek se može postaviti pitanje je li sud mogao izreći neku blažu mjeru, a ne istražni zatvor, ali jednako tako, da je kojim slučajem mlađem punoljetniku ukinut istražni zatvor i da je nakon toga opet izazvao požar, moglo bi se postaviti pitanje zbog čega je mlađi punoljetnik pušten na slobodu kod činjenice da je prije toga izazvao više požara.
Kao sudac i odvjetnik s dugogodišnjim iskustvom, Damir Primorac naglašava dvije stvari. Ulogu liječnika, sudskih vještaka u ovom slučaju te činjenicu da su se stranke usuglasile oko kazne.
Ukoliko se za počinitelja utvrdi da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv, Kaznenim zakonom je propisano da se tada počinitelj može blaže kazniti. Za kazneno djelo dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom (u ovom slučaju izazivanjem požara), propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ovdje je vrlo važno naglasiti kako Zakon o kaznenom postupku propisuje da u slučaju ako se stranke (tužiteljstvo i mlađi punoljetnik) suglase s vrstom i visinom predložene kazne, da tada sud u presudi ne smije izreći drugu vrstu kazne, niti veću kazne od predložene.
Prema tome, za pretpostaviti je da su sa predloženom kaznom bili svi zadovoljni. Što se tiče mladićevog zdravstvenog stanja, pravnici nisu stručnjaci za medicinu, ni sud ni Državno odvjetništvo te ako im se ne ukaže na postojanje zdravstvenih problema, teško mogu reagirati u postupku. A ovdje imate slučaj u kojem su vještaci utvrdili da je mladić ubrojiv te da postoji opasnost od ponavljanja djela... - zaključio je naš sugovornik.
Odštete uvijek niže u slučaju smrti u odnosu na trajni invaliditet
Kako je odvjetnik obitelji Vukasović najavio tužbu protiv države, raspitali smo se kakva je sudska praksa u sličnim slučajevima. Odvjetnik Vinko Ljubičić naglašava kako je obitelji najbitnija istina te da se ovakav tretman više nikome ne ponovi, no odštetni zahtjev će sigurno biti na neki iznos.
Odvjetnici s kojima smo razgovarali slažu se da će u ovakvom slučaju biti zatraženo oko pola milijuna kuna ili nešto više, a dodaju i kako su odštete uvijek niže u slučaju smrti, u odnosu na trajni invaliditet. To nam je potvrdio i odvjetnik Primorac.
U ovom slučaju radilo bi se o neimovinskoj šteti koju trpe bliski srodnici (roditelji, braća, sestre…) zbog smrti člana obitelji, pa stoga, ako bi se utvrdila odgovornost neke od nadležnih institucija, maksimalan iznos neimovinske štete u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji bi pripao svakome od roditelja iznosio bi do 220.000 kuna, dok bi braći i sestrama, ukoliko žive u zajedničkom domaćinstvu odnosno ako postoji zajednica života između njih, taj iznos bio manji odnosno do 75.000,00 kuna.