Nakon što mu je u obnovi kuće u Gunji poginuo najbolji i nerazdvojni prijatelj iz razreda Stjepan Vučković, Danijel Ivanko (14) odlučio je pridružiti se volonterima Studentskog katoličkog centra i pomagati im.
- Prihvatili su me i s njima sam bio od jutra do mraka na svim mogućim poslovima koje možete zamisliti u obnovi sela - priča mladić. Roditelji su ga podržali u tome.
- Kad mi je bio došao s tom idejom, samo sam ga upitao: ‘Sine, hoćeš li moći to izdržati?’. Znao sam da su poslovi na obnovi teški, a on nikad ništa slično nije radio. Nisam mu se suprotstavljao jer sam sve prihvatio kao veliku školu koju je sam izabrao i koju mora proći - kaže otac Franjo.
Među volonterima iz Hrvatske, bitno starijim od njega, Danijel je dobio nadimak. Nakon što su u jednoj kući otkrili leglo miševa, prozvali su ga - Miško. Dobro, taj dan je bio zadužen i za razvoženje građevinskog otpada kolicima, pa su svako njegovo guranje pratili uzvikom iz popularnog filma “Ko to tamo peva” - “Vozi, Miško”!
Mjesec i pol dana išao od kuće sa zdjelicom i žlicom u vrećici
Danijel je oko osam sati napuštao kuću s plastičnom zdjelicom i žlicom u vrećici i odlazio na posao. Vraćao se oko 21 sat. I tako mjesec i pol.
- I danas ti isti volonteri dolaze vikendom pomažući u obnovi, a ja sam uz njih. Znate, ima ona izreka koja kaže: ‘Želiš li da ti život bude lijep, učini ga lijepim drugima’! Toga sam se držao. Ponosan sam što sam tako sebi učinio život lijepim i boljim - zaključio je nesebični Danijel.
Njegovu priču gledajte u “Dobro jutro, Hrvatska” 30. prosinca te na www.ponoshrvatske.hr.