Mojoj majci su liječnici govorili da je bolje da me se skine s aparata jer neću preživjeti, a ako preživim bit ću biljka, ispričao je Dean Takač (40), koji s majkom, bratom i ocem živi u Labinu. Iako se sve dogodilo dok je bio 14-godišnjak, Dean i danas zaplače kad se prisjeti svega.
Kaže da bez pomoći majke Jadranke (60) ne bi bio živ.
- Taj dan sam išao u školu, bio je odmor. Samo sam rekao prijateljima da sam umoran i da mi se spava. Nakon toga više se ničega ne sjećam, samo sam pao na pod - rekao je Dean. Tek godinama poslije ustanovljeno je da mu je jedna žilica u mozgu bila slabije razvijena te da je prsnula i izazvala krvarenje.
'Sedam dana nakon prve operacije doživio moždani udar'
- Samo sam molila Boga da sve bude u redu, zapravo bila sam sigurna da će moj Dean živjeti. Operirali su ga i probudio se nakon nekoliko dana te smo mislili da će sve biti u redu. Prevarili smo se jer je sedam dana nakon prve operacije imao moždani udar i pao u komu - priča Jadranka.
Opet je operiran. Dean kaže da je čuo sve oko sebe što govore.
- Čuo sam i mamu koja je tiho plakala kraj mojega kreveta - govori Dean.
- Sjedila sam kraj kreveta te mu satima pričala i molila da me pogleda. Jedan dan samo je počeo treptati na neke moje riječi, kao da me razumije. Pitala sam imaš li brata, zatreptao je, a nije zatreptao kad sam ga pitala ima li sestru. Liječnici su bili u čudu. Uspio je otvoriti oči. Mjesecima je nepomično ležao u krevetu - dodaje majka.
Invalid je, ali danas hoda bez štaka.
- Volim život. Još samo da se oženim. Kaže pjesma da nitko nema dva života, ali ja imam - kroz smijeh dodaje Dean.