Iz briselskog kafea Delirium, u kojem je zaglavio Peđa Grbin, zaista je teško izaći trijezan. Ali, ako ga Peđa bude redovno posjećivao, postat će stručnjak za Ustav, Pravilnik, politički sustav i međunarodne pivske odnose. 

SDP-ov visoki dužnosnik je veći dio noći proveo isprobavajući jedinstvenu svjetsku ponudu preko 2400 piva iz 60-ak zemalja svijeta. Delirium je po svojoj ponudi zbog toga ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao kafić s najviše piva u svijetu. Autor ovih redaka je imao priliku biti na Grbinovom mjestu.

Delirium je uvijek pun u večernjim satima. Turisti, europski službenici u odjelima i kravatama uz mlade britanske hipije, mladi i stari. Svi oni jedni do drugih čavrljaju i gledaju što se pije za susjednim stolom. I kao i Grbin, lutaju pogledom po stropu i zidovima na kojima stoje pladnjevi za konobare iz cijelog svijeta. Ako niste pripremljeni što vas čeka, u Deliriumu je najveća muka dobiti jednu od dvije ili tri debele knjige na kojem je popis piva. 

A tek onda slijedi iznenađenje. Treba provrtjeti tri-četiri prve stranice. Na njima su samo piva s početnim slovom A iz Belgije. Izbor je zaista težak. Drugo iznenađenje. Iz Hrvatske imaju samo jedno "općenarodno pivo" koje košta 10 do 15 kuna u domaćim kafićima. Ono od 3,3 decilitra je tamo nevjerojatnih 15 eura. Konobar nije znao objasniti zašto takva razlika. Većina ostalih je tri do sedam eura. Ali Hrvatska je u Deliriumu po cijeni piva uz bok Kongu. Samo što iz Konga imaju veći izbor.

Zbog velike ponude, prvo pivo zato naručite po instinktu. I odmah tražite što će biti u sljedećoj rundi. Jer čim se knjiga s pivom zadrži 15-ak minuta, velike su šanse da će neko drugo pivopijsko grlo tražiti da ju predate. Zato treba biti brz s izborom i zapisati ga. Kao i rezervno. Jer iako rijetko, dogodi se da baš ono što želite nemaju na zalihi. Iz Deliriuma se zato ne može brzo otići. Jer kada ćete sljedeći puta imati priliku probati pivo iz Konga, japansko od riže ili ne daj bože ono s čokoladom i marakujom?.

Znajući to, svojim kolegama sam rekao da kažu jednu zemlju i jednu rezervnu. A tek kad sam ih doveo u Delirium, objasnio sam im da će morati piti pivo iz te zemlje. Oni kojima je na ceduljici pisalo Kina, Tajland, Brazil samo su progutali knedlu. Ali nije bilo nazad.

- Pa nije uopće loše - kaže jedan kolega.

- Meni se moje ne sviđa - kaže druga kolegica.

- Daj da probam, a evo tebi moje - doda treći.

Nije teško zamisliti kako se ta večer nastavlja. Kad vas je 10-ak za stolom, pa probate svačije pivo, teško je popamtiti što ste na kraju probali. Znatiželja je jača od pravila da pivo ne treba miješati, a kamoli svaki gutljaj piti drugo. Nakon dvije, tri runde kada vam kroz usta prođe ono s viskijem, pa do američkog crnog od 18 posto alkohola iza kojeg je slijedilo belgijsko dimljeno, pa svijetlo iz Južnoafričke Republike, teška glava ujutro je zajamčena. Grbinov povik "Nisam još pijan" u kasni sat, zato samo svjedoči o njegovu kapacitetu.