Ono što smo učili o velikanima hrvatske prošlosti i preporoditeljima, nije uvijek bilo posve točno. Umjesto da istražuju izvore, povjesničari su radije prepisivali tuđe tvrdnje i tako širili zablude, započinje svoju priču Stjepan Laljak (72) iz Zaprešića. Završio je studij komparativne književnosti i filozofije, no spletom okolnosti pronašao se u domaćoj povijesti. 

Godine 1984., pripremajući izložbu i znanstveni skup uz 130. obljetnicu rođenja Ante Kovačića u Državnom arhivu potražio je povijesnu građu o tom književniku. 

-  Prije mene tu građu nitko nije ni pokušao istraživati. Zaprepastilo me što sam pronašao. Pisalo se da je Kovačić išao u učiteljsku školu i da je studirao bogosloviju, a ja sam pronašao njegove gimnazijske svjedodžbe i podatke o studiju prava. Dakle, nije studirao bogosloviju, nego je u sjemeništu imao stan i hranu. Kao student postaje pravaš, stanuje s Antom Starčevićem, radi kod istog odvjetnika te je svoje ime Antun promijenio u Ante! Kad sam prezentirao to otkriće, buknula je revolucija među književnim povjesničarima, koji su stotinu godina ponavljali zablude o Kovačiću, objašnjava Laljak. Iste godine objavio je knjigu o svojem otkriću. 

- Pronašao sam Kovačićeve nepoznate tekstove i feljtone potpisane pseudonimom.  Neki feljtoni napisani su na kajkavskom, što pobija književne povjesničare koji su do tada tvrdili kako Kovačić kao pisac iz kajkavske sredine, začudo, nije ništa objavio na kajkavskom - nastavlja Laljak. 

To otkriće motiviralo ga je da nastavi istraživanja. Budući da je osnovao ogranak Matice hrvatske u Zaprešiću, pozabavio se utemeljiteljima i čelnicima Matice hrvatske.  

Pixsell

- Pronašao sam zapisnike o osnivanju i djelovanju Čitaonice zagrebačke i Matice ilirske 1838-1864 za koje se vjerovalo da su izgubljeni ili ne postoje, a drugo i najveće otkriće  – koje će promijeniti sliku nacionalne povijesti 19. stoljeća - jesu policijski dokumenti na njemačkom i latinskom jeziku koji su iz Zagreba i drugih gradova doušnici slali centrali u Beču. 

'Ljudevit Gaj bio iznimno nečastan čovjek'

Najviše spisa ima o Ljudevitu Gaju, jer je Gaj bio vlasnik tiskare, izdavač i urednik novina, ali spisi obuhvaćaju i 30 vodećih književnika, političara i čelnika Matice hrvatske - objašnjava Laljak koji se bacio u istraživanje otkrivene dokumentacije. 

- Otkrio sam da je Ljudevit Gaj bio iznimno nečastan čovjek. Borio se samo za osobnu korist. Kada su ga razotkrili i prozreli ugledni preporoditelji i književnici poput Stanka Vraza ili tajnik Gospodarskog društva Dragutina Rakovca, Gaj je poduzimao sve da im se osveti. A kad ga je novinar Ivan Perkovac u listu Pozor 1863 raskrinkao kao pronevjeritelja i prevaranta, Gaj ga je uz pomoć političkih moćnika poput prijatelja Ivana Mažuranića i drugih strpao u zatvor.  Optužba je bila da Perkovac ruši državni poredak i potiče na pobunu! Perkovac, oličenje časti i domoljublja, od mladosti je bolovao od tuberkuloze od koje je uskoro i umro, a zato su mu hrvatski novinari s pravom dali ulicu uz Hrvatski novinarski dom!-  opisuje dalje Laljak svoja otkrića. 

 Mislili da ima sifilis: Jelačića krivo liječili pa je ostao bez kose

Sljedeći je na redu bio ban Josip Jelačić. 

– Svi znaju da je Jelačić bio vojskovođa, a ni povjesničari ne pišu o njegovim ljudskim vrlinama, obrazovanju i gospodarskim zaslugama. Pisao je pjesme, napisao je dramu koja je izvedena na pozornici zagrebačkog HNK. Ljudi su ga iznimno voljeli. Gradio je ceste, u Glini je 1842. utemeljio prvu podružnicu Gospodarskog društva i učlanjivao u novoosnovanu Maticu hrvatsku! Nakon rata s Mađarima utemeljio je zakladu za invalide, udovice i njihovu djecu i to od prodaje knjige svojih pjesama, koja je tiskana u Beču 1851. To je prvi primjer u hrvatskoj povijesti da knjiga ima humanitarnu zadaću -  kazao je Laljak. Pronašao je i dokumentaciju koja govori kako je Jelačić u mladosti obolio od tajanstvene bolesti grla. 

Wikipedia

- Među vojnicima su bile raširene i spolne bolesti, pa je i mladi Jelačić bio pogrešno liječen od sifilisa,  tako da je rano ostao bez kose. Nosio je periku sve dok nije postao ban, nabraja tako Laljak svoja otkrića objavljena u nizu knjiga o Jelačiću.

Kaže kako su dokumenti u arhivima spremljeni u posebnim kutijama, debljine 10 centimetara, tako da u svaku stane oko 500 listova.  Fond bana Jelačića ima na stotine takvih kutija, pa ponekad dugotrajno istraživanje završava bez ikakva otkrića i rezultata. Kojiput mu se posreći pa bi u kutiji otkrio nove detalje.

Osim Jelačića, istražio je tako živote Pavla Štoosa, Dragutina Rakovca, grofova Oršić, Sermage, baruna Raucha, ali i čelnike Matice Hrvatske poput Janka Draškovića, Ivana Kukuljevića, Ivana Filipovića, Ivana Mažuranića, Stanka Vraza, Dimitrija Demetra, biskupa Strossmayera, i mnogih drugih. Svoja otkrića objavljuje u zbornicima i izdanjima Matice hrvatske Zaprešić od 1991. godine.

'Kako je moguće da se prepisuju netočni podaci?' 

- I danas se čudim zašto se povjesničari ne bave ovim pitanjima i kako je moguće da se u udžbenicima, knjigama i leksikonima prepisuju netočni podaci. Naši arhivi čuvaju kilometre i kilometre kutija s neprevedenim i nepoznatim dokumentima, i za ovih 25 godina demokratske Hrvatske mi smo istražili i objavili vrlo malo, što nam ne služi na čast. Siguran sam da bi mnoge važne institucije, zavodi, fakulteti koje financira državni proračun, morale savjesnije obavljati svoju zadaću - zaključuje Laljak.