Sve što napravim, već je netko prije naručio pa gotovo da ništa nemam kod kuće. Kažune prodajem za 30-50 kuna, ovisno o veličini, kaže Danijel Dosković (11) iz Pule. Iako većinu toga što zaradi potroši na materijal za kažune koje će tek napraviti, Danijel je zadovoljan i sve vještije izrađuje replike tradicionalnih poljskih kućica, koje su inače vrlo poznati istarski suvenir. Dječak ide u peti razred Osnovne škole Šijana u Puli i ovim hobijem se bavi oko godinu dana. Njegova majka Gracijela kaže da je počeo nakon što je kažune vidio na sajmovima na koje su zajedno išli.
- Prvi kažuni mu nisu bili baš najbolji, ali je ubrzo postao majstor. Svi su zadovoljni njegovim djelom - kaže majka. Danijel je postao toliko vješt da manje kažune napravi za samo pola sata. Puno ih je darovao prijateljima, a dosad je napravio više od 60 kažuna. Najveći je darovao svom razredniku Branku Perniću.
OD JAVNIH ZAHODA DO KULTURNOG SIMBOLA
Tradicionalne kružne kamene kućice u svojim su svojim poljima, najčešće u 19 stoljeću, izrađivali istarski seljaci. Kažuni su služili kao spremišta alata, skloništa od kiše i vjetra, a narodne priče kažu, koristili su ih i ljubavnici. Kažuni se izrađuju slaganjem tankih kamenih komada bez vezivnog materijala. Danas je kažun jedan od najprepoznatljvijih istarskih simbola. Brojni su obnovljeni kao tradicijski i kulturni spomenici, no ima primjera i da su korišteni kao - javni zahodi.