Bosanskohercegovački čelnici Sulejman Tihić, Haris Silajdžić i Zlatko Lagumdžija postigli neformalni dogovor da kontrola i revizija procesa privatizacije u Federaciji BiH započne tek od 1997.. Tako će, prema pisanju Dnevnog Avaza, sumnjiva privatizacija naftnog terminala u Hercegovini, koji je navodno bio u vlasništvu Ljube Ćesića Rojsa, ostati neistražena. Terminal je, tvrdi Avaz, tadašnje Ministarstvo obrane HZHB (Hrvatske zajednice Herceg Bosne), koje je također istog dana prestalo postojati, prodalo Ljubi Ćesiću Rojsu zadnjeg dana 1996. godine. Muharem Cero, bivši član Komisije za državnu imovinu BiH, tvrdi da je po zemljišnoknjižnim izvacima Terminal u Dretelju bio vlasništvo bivše JNA, a da je primjenom zakonskih normi potom morao postati vlasništvo države BiH. Vrijednost objekta iznosi 9,8 milijardi američkih dolara, pa bi ako taj zakon stupi na snagu to jednostavno značilo da se taj objekt poklanja, i to nikome drugom do generalu Hrvatske vojske Ljubi Ćesiću Rojsu, tvrdi Cero.
- Ni po jednom propisu Terminal u Dretelju nije mogao imati drugog vlasnika osim države. U pitanju je klasična pljačka, a na moje zahtjeve da se sve preispita, ni bivši ni sadašnji saziv Vijeća ministara uopće ne reagira. Očito nekima odgovara da se ovo pitanje ne otvara, valjda i da bi bila potvrđena upravo Rojsova teza ko je jamio - jamio je, kazao je Cero za Avaz. 
Nikada nije otkriven Rojsov  kupoprodajni ugovor, a o cijelom prijenosu vlasništva postoji samo zabilješka koja se nalazi u Općini Čapljina. Nizom sumnjivih transakcija, Terminal je mijenjao vlasnike, od "Monitora M", "Hercegovina gradnje", da bi na kraju završio u "Hercegovačkoj banci".