U samo jednom danu Ivan Matijević (66) iz Požege, čovjek koji je tražio pomoć dobrih ljudi da mu pomognu otplatiti grobnicu koju je kupio da bi u nju sahranio svoju kćerku Suzanu (43) koja je umrla u travnju prošle godine dobio je potreban novac. Trebalo mu je 12.000 kuna, a dobio i više od toga.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Molim vas da objavite svim čitateljima da mi je na račun sjelo 17.000 kuna i neka više ne uplaćuju, jer ne želim zarađivati na smrti svoje kćerke. Svima se od srca zahvaljujem, supruga Ana (61) i ja nemamo riječi kojima bi opisali ovu dobrotu naših ljudi. Kroz ovu pomoć osjetili smo njihovo suosjećanje zbog gubitka naše kćeri, skinuli su nam veliki teret s leđa, od danas ćemo malo lakše nositi bol za svojim djetetom, neka dragi Bog to ne da nikome ne priušti - rekao je kroz suze Ivan.
Podsjetimo, Ivanova kći Suzana (43) nije uspjela ostvariti svoju želju i kupiti si grobnicu. Preminula je od raka dojke. Ivan je odlučio da će joj on ostvariti želju, no nije imao dovoljno novca kako bi je otplatio.
POGLEDAJTE VIDEO:
Zamolio sam ljude u požeškom Komunalcu da mi daju grobnicu na rate. Hvala im na tome. Izašli su mi u susret, no došao sam u tešku situaciju, rekao je Ivan.
Kao jamstvo da će sve platiti morao kod javnog bilježnika potpisati mjenicu na iznos od 50.000 kn.
Dodao je da od veljače ove godine ne može plaćati mjesečno oko 2400 kuna jer mu od mirovine ostane samo 700 kuna. Njegova kći Suzana umrla je prije nepunu godinu dana, a razboljela se dvije godine ranije. Prošla je sve tretmane i zračenja, osjećala se bolje i htjela je, još dok je živa, zaraditi da kupi grobnicu u kojoj će je pokopati.
Susjedi su mu najviše pomogli
- Rekla mi je: ‘Majko, ja ću kupiti grobnicu da, kad vi umrete, budemo zajedno’. Pitala sam je kako će ići raditi kad je bolesna, na što mi je ona rekla da će biti bolje - ispričala je njena majka Ana (61).
Ivan kaže da su mu do sada ljudi pomogli, a među pravima su bili susjedi iz naselja Babin Vir, u kojem stanuje. Sakupljali su novac kako bi pomogli da plati pokop.
POGLEDAJTE GALERIJU:
- Unuk, njegova supruga i dvoje moje praunučadi nedavno su otišli u Njemačku, tek su se smjestili, oni mi ne mogu pomoći, strašno mi je teško što na ovakav način moram moliti pomoć dobrih ljudi. Unatoč svojoj bolesti, jer živim na inzulinu, radim sve što mogu. Preko godine režem drva kako bih zaradio koju kunu za grobnicu, jer ne bih volio da ljudi koji su mi dali da je otplatim na rate dođu u nevolju - rekao je ovaj ljevaonički radnik s invalidskom mirovinom od 1150 kuna.