Nema oznaka koje vode do groblja, a na ledini usred šumarka stoji dvadesetak grobova. Dio nadgrobnih ploča je propao ili je devastiran, dok za druge očito još skrbe članovi obitelji i najbliži. Riječ je o starokatoličkom groblju.
- Starokatolička crkva tu je zemlju za groblje dobila još tridesetih godina prošlog stoljeća. Ondje smo ukapali naše vjernike i bilo je funkcionalno do sedamdesetih. Tada su gradske vlasti počele raditi planove za prometnice i kazali su da će tom trasom proći neka velika cesta. Zabranili su ukope. Mnogi su zbog toga ekshumirali svoje najbliže i njihove posmrtne ostatke preselili su na druga groblja, a dio njih ostao je čekati razvoj situacije. Danas je ondje još dvadesetak grobova koji su označeni – objašnjava župnik starokatoličke crkve u Zagrebu Darko Mejaški.
Što će biti s grobljem? Nema odgovora...
Kazao je kako je crkva zemljište dobila samo na korištenje, a u vlasništvu je Grada. Svake godine župnik dolazi posvetiti groblje, a djelatnici Gradskih groblja održavaju okoliš.
- To je priroda i kad to ne bi radili, sve bi obraslo. Kose, šišaju raslinje i trude se da prostoru ostane dignitet. Dok nisam počeo s blagoslovom groblje je bilo dodatno devastirano, a ondje su se godinama noću okupljali mladi koji su ondje pili i drogirali se. Sada je prostor daleko manje zapušten, ali i dalje ostaje pitanje njegove budućnosti. Baš sam ove godine u gradskom poglavarstvu nazvao nadležne i upitao što će biti – hoće li graditi na toj trasi ili ćemo ostaviti ljude da počivaju gdje jesu i ponovo aktivirati ukope za naše vjernike. Još nisam dobio odgovor i uskoro očekujem konstruktivan sastanak na kojem bismo riješili taj problem – nastavlja Mejaški.
Kaže kako vjernici nemaju mogućnosti sami urediti prostor kako bi željeli jer nije u njihovom vlasništvu, a imaju osjećaj kao da su svi zaboravili na njih i njihove mrtve.
Spomenik borcima NOB-a nitko ne želi urediti
- Na groblju ima i jedan spomenik palim borcima NOB-a koji je nekad bio jako lijep, ali danas je uništen. Zvao sam razne antifašističke udruge kako bi ih na to upozorio i motivirao ih da urede spomenik, ali nikada mi se nitko od njih nije javio niti odgovorio na moje molbe – razočaran je Mejaški.
U perspektivi ipak smatra da bi bilo idealno kada bi se groblje ponovo aktiviralo te bi se time otvorila mogućnost za nove ukope, ali i prostor za uređenje kako bi oni koji tu počivaju, ali i obitelji koje posjećuju svoje mrtve ovdje ipak pronašli zasluženi mir.