Da je pažnja i nježnost prožeta ljubavlju put ka ljudskom srcu, vjerno se može potvrditi u roditeljskoj Udruzi "Ludbreško sunce". Upravo zbog takvog ponašanja zaposlenih na čelu s predsjednicom Ružom Zlatar već 18 godina bilježe natprosječne rezultate u podizanju kvalitete života osoba s invaliditetom i djeci s poteškoćama u razvoju.
- Motiv za takav rad sam crpila iz obiteljske situacije, jer sam majka 41-godišnje djevojke koja je nadživjela sve liječničke prognoze. Iz razloga što sam joj ja kao majka pružila najviše što se može dati djetetu, koje nikada u životu nije koristila vlastite ruke niti progovorila. Upravo je zbog ljubavi koja joj je pružena postala svojevrsni medicinski fenomen – kaže Zlatar.
Uspjela je kod svoje kćeri napraviti male pomake, ali su to kod osoba s posebnim potrebama 'koraci od sedam milja', koji se inače jedva zapažaju "golim" okom. Melitu je održala na životu, kako majka govori, ljubav. Majka je vidjela u pogledu svoje Melite ono što ljudi koji nemaju takva iskustva i ne prepoznaju - ljubav i zahvalnost. Osjećala ju je, iako joj to Melita, koja i dalje nosi pelene, nije nikada mogla izreći riječima ili zagrljajem. Upravo ju je iskustvo kod vlastitog djeteta pokrenulo da svoje znanje prenese na Udrugu, u kojoj se nakon odlaska u mirovinu, pojavljuje kao osnivač.
U Udruzi smo vidjeli da se svi ponašaju poput velike obitelji u kojoj svatko pridonosi u okviru svojih sposobnosti.
- Imamo dva plastenika, voćnjak i vrt u kojemu uz terapeutski rad i proizvodimo određeno voće i povrće za vlastite potrebe – pojašnjava nam Ruža Zlatar dok nas vodi kroz dnevni boravak "Ludbreškog sunca".
Djecu s poteškoćama u razvoju, svako jutro kombi "Ludbreškog sunca" vozi od kućnog praga do škole. Nakon nastave dolaze na ručak u prostorije Sunca, gdje uče i rješavaju školske zadatke uz pomoć educiranih osoba. Poslije večere ih se ponovo vozi do kuće gdje su u roditeljskom domu do idućeg jutra.
Uz osmero djece, kojima Udruga osigurava sve potrebno za školu, u dnevnom centru na poludnevnom boravku je i 20-tero štićenika. Isto kao i djeca koja borave poslije škole, stariji štićenice koriste prijevoz Udruge u kojoj provode šest sati i potom se vraćaju u obitelj.
Udruga je kupila i dvije kuće u koje su smještene osobe koje uglavnom nemaju obitelji. U te dvije kuće boravi 15-tero štićenika koji uz 24-satni nadzor, sami pripremaju svoje obroke i čiste prostorije u kojima žive.
Da takav način rada daje dimenziju više potvrđuje i Dubravko Domjanić, koji je od nedavno stanar jedne kuće i nakon 15 godina je prvi put progovorio i kad je ugledao gospođu Zlatar razvukao je osmijeh na licu, za koji u prijašnjim ustanovama i u obitelji nisu znali da se može izmamiti.
Rad Ustanove je na široko prepoznat. Stoga su dobili iz EU programa IPA 160.000 eura, a aplicirat će i dalje, jer spremaju nove projekte za osobe kojima se ljubavlju može prodrijeti do srca.