Već 18 dana spavamo u autu, nemamo gdje, nama je to već normalno, govori nam Drago Barukčić (71) koji sa suprugom Mirom (67) od razornog potresa spava u automobilu na parkiralištu kod vatrogasnog doma u Petrinji.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kažu da nemaju gdje, a u kući u Dugoj ulici se ne usude spavati jer je oštećena, ima dvije žute naljepnice. Tijekom razornog potresa na kući su se srušila tri dimnjaka i napukao je vijenac kuće.
Drago je dimnjake već popravio, no uslijed naknadnih potresa na kući su nastala dodatna oštećenja. Statičari su kod njega bili dva puta.
Tijekom prvog pregleda su utvrdili da su nastala oštećenja dimnjaka i oštećenja vijenca zbog kojih je potrebno provesti hitne intervencije, dok su u drugom pregledu utvrdili i oštećenje na bočnom nadvoju zida kuće.
U kući nije sigurno
- U kući ne možemo boraviti, nije sigurno, no nemamo gdje. Svakog dana na kući primijetim nove pukotine, u boravku, u kuhinji, a pred kućom čistim šutu koja otpadne tijekom podrhtavanja tla. Preko dana uz pojačan oprez ipak boravimo u njoj, tu jedemo, tuširamo se, no navečer odlazimo automobilom na livadu i tamo spavamo. Sve imamo spremno, jakne, deke i svaku večer nakon vijesti idemo tamo. Automobil ugrijemo, umotamo noge, pokrijemo se dekama i spavamo dok se ne ohladi, pa potom opet upalim auto da se ugrije - govori Drago koji je sa suprugom u Petrinju doselio lani u rujnu iz Topuskog.
Tamo im je kuća bila na nezgodnom, brdovitom terenu sa puno stepenica i u lošem stanju. Da si olakšaju život pod stare dane, kuću su prodali i kupili niskoprizemnicu u Petrinji.
Prije useljenja su je bili kompletno uredili, a sada im je kuća u potresu oštećena.
- Mjesec dana smo živjeli u kući, uredili je i evo ga sada. Tko bi se ovome nadao, a nemamo gdje. Nikada u životu nisam ovakvo nešto doživjela. Kako dalje, stari smo mi, nije to više za nas - govori Mira koja još uvijek osjeća traume od razornog potresa, a najteže joj je što je u vrijeme potresa kod njih bili unuci koji su se jako prestrašila.
'Pločice su išle kao valovi'
- Bilo je strašno. Kada sam izašla iz kuhinje na vrata tako me bacilo na pod u hodniku. Pod se ljuljao, dimnjaci su pali, jedan tu u hodniku i cipelar, a pločice su išle kao valovi. Unuka se bila jako uplašila za mene, vriskala je, a ja joj nisam mogla nikako pomoći, nisam niti sebi. Pod se toliko ljuljao, kao valovi, mislila sam da se sve porušilo, čudim se kako se kuća nije srušila. Od tada imam jako veliki strah i jako se bojim, najviše kada dođe noć. Spavamo u autu, no nije to neki san. Samo da se tlo smiri, da prestane tresti - govori Mira zahvaljujući Bogu što su živi, no dodaje da se teško nosi s posljedicama potresa, što zbog štete, što od straha.
Drago govori da su se prijavili za dodjelu kontejnera no još mu se nitko nije povratno javio.
- Vjerojatno nismo još na redu. U međuvremenu mi je prijatelj iz Slovenije dovezao kamp prikolicu, no u njoj nema ništa, treba je osposobiti i opremiti. Baš sam danas bio u Crvenom križu i uzeo jednu grijalicu da se noću grijemo. Narednih dana ću je pokušati osposobiti kako bi ubuduće spavali u njoj, a ne u autu. - govori Drago.