Kad sam prije gotovo 31 godinu dobio na poklon sadnicu sekvoje u tegli koja je bila visoka nekoliko centimetara nisam ni slutio da će to drvo tako brzo narasti. Iako sam znao dosta o sekvoji, kao najvećem drvetu na svijetu, koje u Americi zovu drvo života – kazao nam je 62-godišnji Bjelovarčanin, Krešimir Kovaček. Već nakon godine dana presadio je drvo iz tegle i uskoro je to prirodno čudo od drveta sve iznenadilo. Najviše Krešinu 88-godišnju majku Anu, koja je jedina zabrinuta zbog bujanja drveta koje u Americi naraste i preko 120 metara, a zbog dugovječnosti ostaje na „nogama“ i više od dvije tisuće godina. 

Kad bi se moglo čitati iz njezine kore onda bi povijest ljudske vrste bila daleko jasnija. Baka Ana, se boji da bi korijenje sinove „ljubimice“ moglo naštetiti statici kuće. Krešimir, kao i ostali ukućani je zaljubljen u to drvo, koje im je poput, kako on kaže, trećeg djeteta. 

Ne mogu drvo obuhvatiti rukama

- Za moga života nitko neće dirati to drvo. Nadam se da će i moji nasljednici isto tako ostaviti sekvoju da i dalje raste – ponosno govori Krešimir. On i sin Nikola (27) su do prije par godina mogli rukama obuhvatiti drvo, ali sada im nedostaje nekoliko desetaka centimetara. Nikola je u šali dometnuo da su sada najbliži bili da se dotaknu rukama, jer će za koju godinu trebati još jedan od ukućana kako bi obiteljskim „lancem“ obuhvatili drvo. 

Govoreći o povijesti sekvoje, vlasnik nam je kazao kako se to drvo s pravom naziva drvom života, jer je u svojoj postojbini preživjelo sve unatrag nekoliko tisuća godina. Od klimatskih promjena, ratova i strašnih oluja. 

Cijelo ljeto provedu u hladovini drveta i ukućani tvrde da nema boljeg hlada. Zimi kad zapuše sjeverac, u kući se čuje šuštanje sekvojinih iglica, jer to drvo spada u vrstu vazdazelenih. 

Visoka je blizu 25 metara

Nadajući se kako će i njegova sekvoja preživjeti barem nekoliko stoljeća i uskoro prerasti svoju „dječačku“ dob, jer je visoka blizu 25 metara, ako ne i viša. Sekvoja ima godišnji rast od 1,2 metra. Da je ona već postala simbol Bjelovara potvrđuje i činjenica što tete iz vrtića često dovode djecu da vide jedno od najviših stabala u gradu, ako ne i najviše. Tada razgledaju i brojne vrste drveća koje je Krešimir posadio na golemoj okućnici posljednjih 40 godina.