Žestoke rasprave izazvala je vladina intervencija s razvlaštenjem Ivice Todorića u Agrokoru. S jedne strane oni koji smatraju da je država, ako poštuje tržište, trebala Gazdu pustiti da propadne. S druge strane oni kojima je intervencija dokaz da tržište ne funkcionira osim kada treba stisnuti malog čovjeka. Za Agrokor i Todorića to je lažna dilema. I za njemu slične.

Država nije tu da ulazi i spašava privatne tvrtke na tržištu. Ali jeste tu da uvede pravila. I to takva da svima omogući hvatanje zraka, privatnu incijativu i poštenu utakmicu. Jer koliko god apsurdno zvučalo, nema jakog tržišta, bez jake države. Jaka u ovom slučaju ne znači mišiće nego skup provedivih i učinkovitih zakona kojih se svi pridržavaju, jednak tretman za sve, pametnu regulativu, brzo i nepristrano pravosuđe.

 U slučaju Agrokora puno od tih državnih pravila nije funkcioniralo od početka, ali da se zadržimo samo na jednoj stvari: propisanim rokovima plaćanja od 30 do 60 dana. Da je Agkrokor morao na tržištu poštovati te rokove, ne bi bilo mjenica s rokom plaćanja od 180 ili više dana. Bez mjenica ne bi bilo indireknot financiranja i kršenja zakona u bankama koje su se izlagale i zbog pohlepe ugrožavale sustav. Ne bi bilo ni sadašnje blokade dobavljača. Možda, da su se poštovali zakonski rokovi plaćanja ne bi bilo niti novih zaduženja i preuzimanja Mercatora jer bi Todorić svhatio da ne može dobivati kazne i da ne može plaćati kamate uz njih. Možda bi se na kraju, sam restrukturirao i osigurao dotok novca koji jamči plaćanje u roku dobavljačima, pa ne bi bilo gomile dugova koji sad prijete cijeloj zemlji. Dakle, samo da se od početka poštovala državna regulativa tržišta.

A to je samo jedan primjer. Dilema tržište ili država je zato lažna jer umjesto da smo imali jaku i državu i tržište, mi u biti nismo imali niti jedno niti drugo.

Građani će to svakako platiti. Ako i ne bude spašavanja državnim novcem, pad gospodarstva je izgledan i ugrožena su radna mjesta.