Jedna je od oko 200.000 ljudi u Hrvatskoj koji imaju pravo na pomagala preko HZZO-a. Za pomagala koja bi se trebala podrazumijevati, međutim, ona se svaki put mora iznova boriti s birokracijom. Boji se budućnosti jer pomagala zbog štednje HZZO-a postaju sve teže dostupna. Oko 300 pomagala na tržištu uskoro možda više neće ni biti jer država dobavljačima stalno spušta cijenu, a s druge strane im inflacija diže troškove, pa im je posao sve manje isplativ.
- A nama, kojima pomagala trebaju, sve to dodatno zagorčava život, i nosi nova poniženja, kaže Leonida Kifer (35), kojoj je nužna ortoza za kralježnicu, kako bi barem donekle umanjila nesnosnu svakodnevnu, stalnu bol, i ortopedske cipele. Leonida bi novu ortozu trebala dobiti svake dvije godine, jer se stanje njene kralježnice stalno mijenja, no od države ju ne dobija. Ovu koju sad ima, sama je kupila zahvaljujući donacijama dobrih ljudi.
Jedan par cipela svake dvije godine - ili sandale ili čizme
- Nek' mi daju pomagalo, ili neka me eutanaziraju!, u suzama će Leonida, kojoj je dosta stalne bitke s birokracijom.
Na ortopedske cipele pak ima pravo također svake dvije godine, pri čemu mora birati hoće li sandale, čizme ili nešto treće. Ne može dobiti sve nego svake dvije godine mora odlučiti koju cipelu želi - ljetnu, zimsku, jesensku... Još nije sakupila par cipela za svako godišnje doba. Leonida ne može otići u trgovinu i kupiti si bilo kakve cipele, normalno može hodati samo u ortopedskima.
- Ako odaberem sandale, čizme mogu tek za dvije godine, i obrnuto, a ako želim pak novi uložak, čekat ću još toliko, priča Leonida. U suzama kaže kako se jako boji da će se njena dijagnoza pogoršati do te mjere da mora u kolica, ili u krevet.
- Hoće li biti pelena, kolica, ičeg? Hoću li stalno moliti dobre ljude za pomoć, jer država nema četiri tisuće kuna za moju ortozu? Mislila sam da je 21. stoljeće vrijeme napretka, a ustvari nazadujemo, jako, kršeći elementarna ljudska prava. Ja imam pravo na pomoć u patnji, a nemam ju. Uzimam jake narkotike protiv bolova, i sve je to krpanje, dok tijelo izdrži, kaže Leonida.
Dobavljačima pomagala država spušta cijene, a inflacija im povećala trošak
Točno u podne u četvrtak pred Vladom počinje prosvjed osoba s invaliditetom i obitelji djece s poteškoćama u razvoju - nije dovoljno ni deset prstiju da se nabroji sve probleme s kojima su suočeni. Zadnja u nizu jest bojazan da uskoro na tržištu više neće biti mnogobrojnih od tristotinjak pomagala, nužnih im za život. Država odnosno HZZO stalno spušta cijene tih pomagala koje plaća proizvođačima s liste, odnosno dobavljačima, a njima, s druge strane, inflacija diže troškove, i do 40 posto. Dobavljačima posao postaje sve neisplativiji, jer im država plaća premalo, pa postoji mogućnost da pomagala uskoro neće biti.
To su invalidskih kolica za djecu i odrasle, pelene, proteze, razna druga. Pravo na besplatne pelene ima oko 120 tisuća osoba, ukupno je oko 200 tisuća onih koji pravo na pomagala imaju. HZZO je, sukladno Pravilniku o mjerilima za određivanje cijene pomagala, početkom prosinca cijene dobavljačima dodatno snizio za pet posto, odluka stupa na snagu 20. prosinca. Cijene padaju već deset godina, a inflacija raste. Tako su, primjerice, cijene pelena koje se plaćaju dobavljačima pale za 50 posto, a trošak im je porastao i do 40 posto.