Zoran Milanović ne želi govoriti o onome što ga novinari pitaju, već o onome što ga nitko nije pitao.

"Odakle vam taj podatak da sam bio tamo, taj podatak ne biste smjeli imati, ja na ta pitanja ne odgovaram", obrecnuo se predsjednik države jučer na novinare, komentirajući informaciju da je ovoga ljeta službenim helikopterom letio na Mljet.

O tome nije htio previše govoriti.

Ali zato je otvorio drugu temu. Vratio se na ono što "nije shvatio iz prve", a to je bila Plenkovićeva poruka da je on "šmrkavac". "Sad sam to shvatio, nisam iz prve. Premijer je aludirao da sam ja ovisnik o kokainu", požalio se Milanović. "To je inspiracija iz septičke jame interneta, to može samo jedan low-life". 

I nije mu bilo teško ponuditi obrazloženje: kaže da već godinama ima problema s dišnim putevima i ima alergije, a onda dodaje kako "za kokain nema ni novca".

Očito zna kako se kreću cijene.

Radije o kokainu

I tako, predsjednik Milanović radije bi s novinarima razgovarao o tome je li on ovisnik o kokainu i zašto nije, nego da im objasni kada je i kako letio službenim helikopterom ili nedajbože, jahtom.

A javnost se, nakon pet godina aludiranja na to da je predsjednica Republike bila pod utjecajem alkohola, sada bavi pitanjem je li predsjednik države ovisnik o kokainu. I zašto nije.

Puna dva dana Milanović je razbijao glavu pitanjem zbog čega ga je Plenković nazvao "šmrkavcem". Je li mislio da je balavac ili je aludirao na ono Milanovićevo šmrcanje u prvoj debati s Kolindom Grabar Kitarović ili je možda mislio na šmrkanje. Pa su ga, kako kaže, "neke žene upozorile jer one imaju senzibilitet za to", a on zaključio da je premijer ciljao na njegovu navodnu ovisnost.

I odmah to podijelio s novinarima. Sad je to postala tema. 

Kokain je tema

Ne korištenje službenog helikoptera, o kojem Milanović neće i ne smije govoriti, ne prijave Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, ne njegova povezanost s Draganom Kovačevićem i klubom u Slovenskoj ulici, ne prepucavanje s premijerom...

Pa onda slušamo kako je Plenković "low life" što nekoga naziva "šmrkavcem". Ali ne i o tome kako Milanović ljude naziva "ništarijama, drukerima koji pakiraju Hrvatskoj, narikačama, herojskim zečevima, plamenim jazavcima...". 

To je valjda državnička retorika.

Država se raspada, a predsjednik dva dana razmišlja o tome što je premijer mislio kad mu je rekao da je "šmrkavac". I onda osjeća potrebu novinarima se požaliti kako je to uvreda, da je to obična alergija ("a ne anemija"), te da on za kokain "nema novca". Dakle, topla ljudska priča.

Razmišlja o sebi

I naravno da Milanović o tome razmišlja, jer ni o čemu drugome predsjednik Republike i ne mora razmišljati. Osim o samome sebi.

Neće razmišljati o nabavci zrakoplova, neće pregovarati o novim veleposlanicima, premijer neće razgovarati o sazivanju Vijeća za nacionalnu sigurnost... Nema ovlasti, nema odgovornosti i nema obaveze, osim da misli na sebe, svoj imidž, svoje etikete, kao i etiketiranje svojih protivnika.

No sad kad je predsjednik države izgovorio tu riječ i pustio termin "iz kloake interneta" u javnost i politički život, valjda je kokain postao legitimna tema. Smije li se sad o tome pisati? Umjesto o letu na Mljet?

I dok bolnice nemaju lijekova, liječnika, opreme ni kreveta, školska djeca nemaju dovoljno obroka, a ordinacije nemaju dovoljno cjepiva protiv gripe, čini se da ni predsjednik države nema novca za kokain.

Ako to nije dokaz propasti, ne znamo što jest.