Amerika i Britanija imale su na raspolaganju dva loša rješenja u Crvenome moru. Prvo je ne napasti Hutije u Jemenu. Drugo je napasti ih. Odustajanje od intervencije značilo bi pristanak na to da pobunjeni Huti gospodare pomorskim prometom na koridoru kojim putuje 15-ak posto svjetskih roba. Zbog ratnog rizika brojni su brodari preusmjerili svoja plovila oko Rta Dobre nade, dakle oko krajnjeg juga Afrike, što je transport nekih kontejnera poskupjelo i za 100 posto. Primjerice, cijena transporta riže koju su naši distributeri uvozili iz Azije prije sukoba bila je od 300 do 400 dolara po kontejneru. Sad zna biti od 1200 do 1500 dolara, a treba imati na umu da su neke robe kvarljive pa ne mogu izdržati put oko Rta Dobre nade. A uvoznici su ih platili. Ne napasti Hutije bilo je, dakle, loše, jer će oni napadati brodove sve dok se ne završi sukob u Gazi, a on će, kako je rekao Netanyahu, trajati dugo.