Poručili su to u četvrtak njemački i litavski zastupnik u Europskom parlamentu, Christian Ehler i Andrius Kubilius.
Eurozastupnici iz kluba Europske pučke stranke (EPP) održali su putem Zoom platforme konferenciju za medije na kojoj su se osvrnuli na rusku agresiju na Ukrajinu i na posljedice koje bi spomenuta invazija mogla imati na cijene energenata u članicama Europske unije.
Christian Ehler smatra da Europska unija više ne smije biti ovisna o ruskom plinu, no dodaje da trebamo razmisliti o supstituciji plina kao energenta s obnovljivim izvorima energije. „Europske zemlje koriste plin za proizvodnju energije, ali uvelike ga koriste u industriji. Ne smijemo zaboraviti na ciljeve o smanjenu emisija ugljikovog dioksida koje smo si postavili do kraja 2030.godine“, rekao je.
Andrius Kubilius kazao je da je Europski parlament i prije napada na Ukrajinu razgovarao o alternativama kada je riječ o opskrbi energentima.
„U travnju prošle godine kada su objavljena izvješća o gomilanju ruskih vojnika u blizina granica s Ukrajinom, raspravljali smo o mogućnosti zaustavljanja uvoza plina iz Rusije. Osim toga, u potpunosti podržavam europski zeleni plan i razvoj obnovljivih izvora energija. Na taj način zemlje mogu izbjeći poslovanje s autokratskim režimima“, izjavio je Kubilius.
Prije nego što se Europa odrekne ruskog plina, mora razviti potrebnu infrastrukturu i sustav koji će građanima omogućiti zimu bez visokih računa, dodao je Ehler. Od Europske komisije očekuje instrumente koji će neutralizirati nagli rast cijena na tržištu.
Jedno od zamjenskih rješenja za ruski plin, nakon uvođenja sankcija, Ehler vidi u gradnji LNG terminala.
„Najveći kapaciteti za LNG plin su u Španjolskoj. Međutim, ono što nedostaje jest potrebna infrastruktura kojom bi taj plin dopremili do ostalih članica Europske unije“, rekao je Ehler.
Kubilius je podsjetio na projekt izgradnje terminal za ukapljeni zemni plin na Malti prije pet godina. EU, kaže Kubilius, uvozi dvije trećine prirodnog plina, bilo plinovodima ili brodovima.
Gotovo 38 posto dolazi iz Rusije, a slijede ju Norveška, Alžir i Katar. Zaključio je da Europa ne smije toliko ovisiti samo o jednom uvozniku, pogotovo ne sada, kada taj uvoznik napada demokratsku i međunarodno priznatu zemlju.