Nismo ovdje da bismo vas učili kuhati po receptima. Dođeš doma, vidiš što ti sve fali pa trk u dućan po ono što ti još treba. Ovdje ste da naučite napraviti nešto fino od onog što već imate kod kuće, bez recepta, prva je rečnica jednog od osnivača Gastronomada Roberta Riplija.

Otprilike sam takav tečaj i zamišljao kad sam ga upisivao. Dobar dio “pametnjakovića” u redakciji govorilo mi je da za taj novac (3060 kuna) ne moram k njima, oni mogu za upola manje isprintati recepte i održati mi tečaj. Nisam se dao, jer sam neke od gastronomada poznavao otprije, a sa Zoranom Šimunićem sam čak i kuhao. Točnije, bio zadužen za najteže zadatke, gulio krumpir, luk i, najgore od svega, borio se s usitnjavanjem sjemenki i začinskog bilja u mužaru. “Traume” su bile takve da sam čvrsto odlučio krenuti na tečaj, pa neka se netko jači bori s mužarima... Sve sam obavijestio da ponedjeljkom i srijedom navečer na mene ne računaju.

Predznanje mi i nije bilo naročito, ali to kod Gastronomada i nije potrebno, tamo vas uče osnovama pripremanja jela, a poslije sami nadograđujemo umijeće i, tko je dovoljno hrabar, eksperimentira s jelima.

Tečaj je bio popunjen, nas 12 polaznika bilo je spremno za avanturu. Kao podršku sam si za svaki slučaj na tečaj “povukao” i kuma Alana. Ispostavilo se poslije da je to bio odličan potez, pokazao se sjajan u rezanju luka, češnjaka, guljenju krumpira... Iznenadio bi, istina rijetko, i ponekim upotrebljivim prijedlogom. Sve to nam na prvom predavanju nije bilo potrebno, ono je jedino bilo teorijsko. Naučili smo sve o nabavi i čuvanju namirnica, tehnikama rezanja i obrade, pravilnoj organizaciji hladnjaka...

Drugi je sat bio konkretniji. 

>>> Više pročitajte u Expressu