Finska od iduće školske godine uvodi obaveznu srednju školu. Tako će svaka mlada osoba u Finskoj, htjela to ili ne, u školi biti do 19. godine. Obavezno obrazovanje dosad je trajalo devet godina, a kome je trebalo i deset.

U Hrvatskoj djeca nakon završenog osmog razreda, dakle, u prosjeku s 14 godina, praktički su prepuštena sama sebi, odnosno odluci svojih roditelja. Naravno, čak i u Hrvatskoj odavno je većina ljudi svjesna kako je školovanje barem do fakulteta neophodno za bilo kakav suvisao život i standard. No sustav i zakoni to i dalje ne prepoznaju.

Finski sustav bez iznimke je već desetljećima među pet najboljih, ako nije u samom vrhu. Jedan od razloga za to su stalne promjene i stalno usavršavanje. I to nitko ne dovodi u pitanje. Stalna procjena onoga što se radi, kako se radi, što je djeci potrebno, prilagođavanje kurikula i programa učenja doslovce svakom djetetu, a ne cjepidlačenje oko dijagnoza, sve je to temelj sustava kojemu društvo vjeruje. I promjene, stalno uvođenje promjena. Sve kako bi se stvorila atmosfera u kojoj je cjeloživotno učenje poželjno i samorazumljivo.

Sve ono što u Hrvatskoj, nažalost, vrlo teško i sporo postaje trend. Stalnost i tromost sustava, bilo kojeg, pa tako i obrazovnog, naša je glavna karakteristika. Promjene, kad se i uvode, tek su kozmetika, jača ili slabija, a otpor prema mijenjanju stvari nemjerljivo je veći u usporedbi s korisnošću ili štetnošću samih promjena.

Koliko su reforme Blaženke Divjak uopće bile reforme i koliko su bile korisne ili štetne? Ne znamo. Jer nema neovisnih procjena, osim izvještaja iz EU koji, prema izvještajima njezina tima, kažu kako izmjene koje su provodili mogu dobiti pozitivnu ocjenu. No Radovan Fuchs nikakve analize neće poduzimati do sljedeće godine, a zasad još nema ni konkretne odluke tko bi tu analizu provodio. Pa mi se ne možemo dogovoriti ni oko toga hoćemo li poslati sve škole u online, već se oko toga vode Facebook rasprave, natežu političke struje te presuđuje - inercija. A gdje je tek analiza učinaka obrazovnog sustava, koja nam je neophodna bez obzira na to tko trenutačno drži ministarstvo.

Stručna i neovisna analiza i promjena onoga što ne funkcionira ne radi se zato da se međusobno optužujemo tko je loš, nego stoga da možemo kvalitetno procijeniti kako dalje. Ali kod nas je jedina filozofija - ostati čvrsto na mjestu.