Na proljeće iduće godine navršit će se točno dvadeset godina otkako su se Antun Šporer i Damir Buković, HSS-ovi vijećnici u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, prodali Zlatku Canjugi i omogućili HDZ-u da nakon Tuđmanova odbijanja četiri oporbena gradonačelnika i krize koja je kulminirala prosvjedom za Radio 101, napokon preuzme vlast u Zagrebu.
Krešo Beljak odlučio je taj događaj svečano obilježiti službenom odlukom o ponudi pet HSS-ovih oporbenih mandata Andreju Plenkoviću i HDZ-u za formiranje nove Vlade.
Buković i Šporer bili su prebjezi koji su kasnije izbačeni iz stranke. Sada je prebjeg čitava stranka kako Beljak ne bi bio izbačen iz nje.
Ili što bi rekli cinici, Narodna koalicija na čelu sa Zoranom Milanovićem toliko se vraćala Franji Tuđmanu da je doista red da HSS kao koalicijski partner ponovi manevar kao iz Tuđmanova doba.
Manevar za pamćenje
U svakom slučaju, jučerašnja odluka Kreše Beljaka i Predsjedništva HSS-a, donesena samo par sati nakon što je Marijana Petir na press konferenciji prijetila pučem i mahala vilama, bio je manevar za pamćenje.
Što bi se reklo, "finta lijevo, prolaz desno".
Beljak je osvojio mandate u lijevoj koaliciji, a onda ih odnio u desnu koaliciju.
Pa ipak, ne može se reći da u Beljakovu vratolomnom manevru nema i tračka genijalnosti. Naime, on je uspio sve prevariti.
I Marijanu Petir koja sad nema argumente za Beljakovu smjenu sa čela HSS-a. Osvojio je pet puta više mandata nego na prošlim izborima i onda te mandate odnio na noge Petirkinu HDZ-u.
I Božu Petrova koji sad više ne igra glavnu ulogu u sastavljanju Vlade, jer Plenković teoretski ima dovoljno potpisa za mandat premijera, bez obzira na činjenicu da će ta većina ipak biti pretanka.
I Zorana Milanovića, koji je mislio da će HSS-om uspjeti okupiti širu koaliciju i obuhvatiti veći broj birača, te tako dobiti priliku pobijediti na izborima. Ovako, ne samo da je zbog Beljaka izgubio, već je zbog Beljaka ostao i bez pet oporbenih koalicijskih mandata.
I SDP koji je ostao posramljen i izdan u očima svojih članova.
A prevario je i sve birače Narodne koalicije. (Za birače HSS-a već nismo toliko sigurni.)
Opet pomogao HDZ-u
Uglavnom, Beljak je pronašao odgovor na naizgled nemoguće pitanje: što je bolje od jednog mandata na vlasti, kao poslije prošlih izbora, i pet mandata u oporbi, kao nakon ovih izbora?
Najbolje je pet oporbenih mandata na vlasti.
HSS je tako još jednom donio prevagu HDZ-u, baš kao i prije devetnaest godina u Zagrebu, s tim razlikom što su Šporer i Buković za svoj manevar dobili adekvatnu kompenzaciju. Beljak jučer nije tražio ništa. Ni fotelje, ni vlast. Samo spas na čelu stranke.
Čak je poručio da će ostati opozicija istoj onoj Vladi koju će svojim potpisima pomoći formirati. Što je logično: da bi bio oporba, HSS prvo mora formirati Vladu, je li tako?
Time je i dodatno zamagljena granica između vlasti i opozicije u ovoj zemlji. Most je probio tu granicu u prošlom mandatu, figurirajući kao najžešća oporba u vladajućoj koaliciji, a sada mu se na određeni način pridružio i HSS.
Za što su onda glasali svi oni koji su glasali za Narodnu koaliciju? Naravno, za HDZ.
Kakvi ideali s Beljakom?
Pokazalo se to kao još jedan promašaj Zorana Milanovića, premda suštinski on više ne igra toliku ulogu s obzirom da je šef Narodne koalicije odavno odustao od pokušaja da formira Vladu. Otuda i gnjev u SDP-u. Neki, poput Siniše Hajdaša Dončića, sinoć su spominjali čak i nekakvu izdaju ideala.
Kakvih to ideala? Oko kakvih ideala se okupila Narodna koalicija? S kojim su idealima nastupali u kampanji? Znaju li oni uopće što su to ideali? Ideali s Beljakom i Milanovićem?
Jedina stvar koja bi mogla utješiti birače Narodne koalicije jest činjenica da uz ove HSS-ove potpise Plenković može marginalizirati - ako već ne u potpunosti isključiti - Most iz pregovora. Ili makar reducirati njihove apetite.
A ima nečeg utješnog i u paničnim porukama Bože Petrova kako "HSS neće pokolebati Most u svojim zahtjevima". Kojim zahtjevima?
Stožerna stranka vlasti
Kako god bilo, HSS se sada pokušava vratiti tamo gdje je pripadao dobrim dijelom posljednjih petnaest godina - uz vlast.
Od 2000. godine HSS samo jednom nije bio uz vladajuću opciju, i to u mandatu Kukuriku koalicije. U svim drugim kombinacijama HSS je bio na vlasti, aktivno s Ivicom Račanom i Ivom Sanaderom i Jadrankom Kosor ili formalno kao s Tomislavom Karamarkom.
Ali nikada do sada nije napravio ovakav salto. Da nije Beljakove mračne prošlosti, gotovo bi se moglo reći da je HSS provalio u redove Narodne koalicije i oteo joj pet mandata.
Pa sada, ako netko slučajno pita, HSS je i uz vlast i u opoziciji toj istoj vlasti.
A Krešo Beljak će time biti upisan u anale hrvatske političke scene, odmah uz bok kolegama Bukoviću i Šporeru.