Većina europskih država već je ratificirala, punim nazivom, Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilju u obitelji. A pitamo zašto to Hrvatska (još) nije učinila, gorljivo je u oporbi prije tri godine govorila Margareta Mađerić.
Ona je danas državna tajnica u Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike i u utorak nije znala reći kad će Vlada u saborsku proceduru pustiti zakon o ratifikaciji Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, tzv. Istanbulske konvencije. U SMS-u napisala je da je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku osnovalo radnu skupinu za izradu Nacrta prijedloga zakona te je provelo niz mjera i javnih rasprava na tu temu.
Postupak je u završnoj fazi, a o konačnom prijedlogu zakona odlučuje Hrvatski sabor. Nije odgovorila na pitanje kako je od pobornice postala protivnicom ratifikacije Konvencije, a nije navela ni kada će zakon konačno doći u Sabor. Istanbulska konvencija ima cilj razviti tzv. “nultu toleranciju” na nasilje. Države koje je potpišu moraju razviti cijelu mrežu ustanova i funkcija kojima se suprotstavljaju nasilju, bilo tako da ga preveniraju ili suzbijaju ako ga nije bilo moguće spriječiti.
- Dodatno, država postaje odgovorna. Međutim, interes Katoličke crkve je da nasilje ostane privatna obiteljska stvar, jer kakva god obitelj bila, ona je sveta. Država se tu nema što miješati i važno je da obitelj opstane bez obzira na to koliko traumatizirane djece i žena ona proizvela - objašnjava aktivistica Sanja Sarnavka koja je, među ostalim, članica radne skupine za Istanbulsku konvenciju. Oštar protivnik je, među ostalima, Ladislav Ilčić koji ističe kako je najveći problem rodna ideologija koju konvencija, prema njegovim riječima, promiče.
- Spol se svodi isključivo na tjelesni aspekt, a to omogućuje temelj rodne ideologije, što znači da osoba može reći da je po spolu žena, a po rodu muškarac - nastavlja Ilčić. Nije ponudio suvisli odgovor na pitanje zašto je to puno veći problem od činjenice da konvencija želi spriječiti nasilje nad ženama i djecom, ali i nad muškarcima.
- Zamislite da muškarac od 190 centimetara i 90 kila kaže da je žena te zaigra neki ženski sport u njihovoj ekipi. Pa rasturio bi žene! Žene se isto tako ne natječu u muškim timovima. Eto, tako bi i žene patile zbog rodne ideologije - objašnjava dalje Ilčić.
- Primjenom Konvencije država bi morala osigurati besplatnu pravnu pomoć za žrtve u prekršajnim postupcima, što sada nije bio slučaj. Žrtva u prekršajnom postupku danas nema uvijek mogućnost dati iskaz pred sucem. Monitoring kojim međunarodno neovisno tijelo može utvrditi stanje smatram izvrsnim, pogotovo jer država ratifikacijom ima obvezu informirati žrtve kako podnijeti pritužbe međunarodnim tijelima - rekla je odvjetnica Ines Bojić.