Niti spavam niti jedem. Osjetila sam sve potrese koji su bili i svaki sam put bila u kući. Na štakama sam i ne mogu se brzo kretati i čak da se kuća počne urušavati, ne bih mogla daleko dospjeti. Teško je, rekla nam je Ljubica Prodanić, baka iz Gline čija je kuća u prvom pregledu statičara dobila žutu naljepnicu. Zgradi je potrebna hitna sanacija krova koji se svakim podrhtavanjem sve više urušava, a u kući su popucali zidovi i neke grede.
Ljubicu ne služi zdravlje, ima problema sa šećerom. Zahvaljuje Crvenom križu i drugim službama na terenu koji joj donose lijekove. Drugačije ne zna kako bi se snašla. Dane provodi u kući, grije se na drva, a po noći ode spavati kod snahe. Kaže kako bi voljela imati kontejner jer bi joj to omogućilo da bude na miru i da ne strahuje od urušavanja krova.
POGLEDAJTE VIDEO: Gospođa Ljubica još nema siguran krov nad glavom
- Čekam da mi nešto dovezu, svaki čas osjetim da drma i ljulja, pa past će mi nešto na glavu i ugušit će me. Ne mogu uteći. U ulici ima dosta urušenih kuća, ne znam kada i kako će se to obnavljati. Potres je svako malo. Nikad u životu nisam nešto ovako doživjela i očekivala, da svakih sat vremena čekaš da zagrmi i nešto ti padne na glavu - kaže nam Ljubica.
- U kući su popucali zidovi, ali najteže je na krovu. Bili su vatrogasci i pogledali dimnjak te skinuli dio kako crijep ne bi lupao i zatim su otišli. Grijem se na drva i stalno mislim hoće li se nešto dogoditi, jednostavno nisi siguran - kaže.
Skromna Ljubica ne mari hoće li dobiti kamp kućicu ili kontejner. Najbitnije joj je da smještaj koji dobije ne prokišnjava i da se unutra može zgrijati.