Nema straha od zaraze, jer jednom kada počneš osjećati strah, posao se ne radi kako treba. Više je prisutna velika doza opreza, budući da svi kod kuće imamo članove obitelji koji su rizična skupina, govori Marko Šarlija, tehničar s Objedinjenog hitnog bolničkog prijema KBC-a Rijeka koji radi u reanimacijskom odjelu.
Posao na hitnim prijemima inače je specifičan i stresan, a osobito u vrijeme epidemije. Proveli smo jedno prijepodne s djelatnicima riječkog OHBP-a na Sušaku gdje se, osim zbrinjavanja najtežih hitnih slučajeva, radi i trijaža za sve Covid pacijente. Svakodnevno se ovdje detektira nekoliko zaraženih, a uz to, ova uigrana ekipa zbrinjava srčane i moždane udare, najteže stradale u prometnim nesrećama, sva ona stanja gdje je liječnička pomoć neodgodiva. A kada govorimo o ekipi, to su mahom mladi ljudi.
Razgovaramo malo s dr. Tamarom Petrić. Završila je specijalizaciju iz hitne medicine taman na početku epidemije. Smireno govori kako nije tip osobe koji voli dramatizirati. Epidemija je za nju, kaže, prilagodba kakvih u hitnoj ima iz dana u dan.
Riječki OHBP na prvi pogled izgleda kao iz filmova, ili nekoć čuvene serije Hitna služba. Savršena organizacija, zahvaljujući kojoj i u najkritičnijim situacijama vlada mir i profesionalnost. Svatko točno zna gdje mu je mjesto, koja su mu zaduženja, što činiti. Ne treba mnogo riječi, sve ide kao po špagi.
Glavna sestra Jennifer Babić pokazuje nam sve, počevši od ulaza. Odjel ima dva ulaza, takozvani “čisti” i onaj infektivni, gdje ulaze Covid pozitvni ili oni sa sumnjom na zarazu. Vani je zvono, prvi kontakt je s administratoricama preko interfona. A kada pacijent uđe, nastupa trijažna sestra.
Ne vrti se sve oko Covida, a ova ekipa s hitnog prijema to najbolje zna. Svega su se nagledali ti mladi ljudi u svom radu, najtežih ozljeda, tuge i smrti. Slike koje vide u smjeni, priznaju, ne izbacuju iz glave ni kada dođu kući. Osobito ako su im na reanimaciji preminula djeca, dok očajne obitelji u suzama čekaju ispred ulaza u odjel.
Život i smrt izmjenjuju se na tim hodnicima tempom koji nitko ne može planirati ni odrediti. Nedavno, kad je bila teška prometna nesreća na Krku, u smjeni je bila mlada sestra Karla Lučić koja radi u reanimacijskom dijelu.
Djeluje nježno, no u njoj čuči lavica koja se bori za svaki ljudski život, baš kao i njezini kolege. No ono što svi ističu je i važnost nemedicinskog osoblja. Jer ova savršena organizacija umnogome ovisi o administratoricama, Dolores Gobac i Dunji Kranjac Gregorović.
Za kraj još malo razgovaramo sa sestrom Željkom Tomac. Pune 33 godine je na hitnoj, bila je i ratna sestra u Lici. Teško je nabrojati sve čega se nagledala u svome stažu, ali kaže da rad na hitnoj ne bi mijenjala ni za što.