Broj žrtava potresa jakosti 7,9 po Richteru koji je u subotu pogodio Nepal popeo se do ponedjeljka na više od 3700, a strahuje se da bi konačan broj žrtava mogao biti i veći od 5000.

Tinka Ines Kalajžić jedva je nogom kročila u Katmandu kada je grad zatresao razorni potres, piše Večernji list. Opisala je kako je preživjela i što joj je sve prolazilo kroz glavu...

Odjednom se začuo glasni vrisak. Ljudi su počeli trčati na sve strane, a ja sam iskočila iz rikše. Nisam znala što se događa i počela sam trčati za većinom. Glupa odluka – no u takvim uvjetima jednostavno ne stigneš racionalno promisliti o situaciji. Grupica od 15-ak lokalaca zbila se u hodnik zgrade koja je ionako već bila u ruševnom stanju. Osjećala sam se kao u nekoj apokaliptičnoj video igrici.

«O Bože, potres...» - trebalo mi je dobrih dvadesetak sekundi da shvatim što se dešava... Dijelovi zgrada letjeli su na sve strane, motori su bili prevrnuti diljem ulice, vjetar je puhao tolikom jačinom da nisi mogao gledati, a prašina je letjela u svim smjerovima. Kompletna izbezumljenost. Ljudi su me gurali toliko nervozno da sam počela vrištati, a masnice iz autobusne vožnje još uvijek nisu prošle. Muškarci su djelovali poprilično staloženo, no žene su paničarile do te mjere da sam mislila kako ću se onesvijestiti... Jedna žena je počela povraćati, druga je izgledala kao da će dobiti srčani napad, a treća je stiskala svoje prestrašeno dijete u naručju tolikom silinom da sam mislila kako će ga ugušiti. Tapšala sam jednu od njih govoreći joj: «It's ok! It's ok! It's gonna be ok!»... Nisam djelovala uvjerljivo... Iskreno, nisam znala hoće li sve biti ok. Noge su mi se tresle kao nikad do sad. U jednom trenutku situacija se mrvicu smirila i svi su krenuli trčati prema obližnjem trgu. Osvijestila sam činjenicu kako se u takvoj situaciji treba što prije udaljiti od zgrada, tj. bilo čega što te može poklopiti u slučaju novog potresa.

Ljudi su skakali preko ograde obližnjeg trga zbijajući se u centar malo povišene površine. Nisam znala gdje bih se sakrila i iako je trg bio nenatkriven, bio je okružen gomilom visokih, prastarih zgrada. Većina njih imala je popucane zidove i prozore, a ja sam samo zamišljala kako će nas ostatak poklopiti u 2 sekunde ako se novi potres pojavi. Ljudi iz Nepala paničarili su i plakali. Počeli su iznositi mrtva tijela iz ruševina. Nakon što sam ugledala kako iskopavaju stariju osobu iz ruševina – pozlilo mi je. Krv mu se slijevala s glave, a beživotna ruka iskočila je iz nosiljke. Ljudi su vrištali i većina njih počela se moliti. Ugledala sam grupicu turista, te im se približila. Djelovali su smirenije od lokalaca, iako su svi bili u šoku. Ljudi su krenuli dijeliti dezinformacije koje najčešće krenu curiti u momentima panike...

Više čitajte OVDJE.