Na gradskoj pijaci mještani danima uz jutarnju kavu žustro raspravljaju tko je bolji od trojice kandidata te predviđaju ishod, možda i najvažnijih izbora u Sinju koji se s ogromnim interesom prati u viteškom dalmatinskom gradu.

Svi oni koju su imali priliku družiti se s mještanima, dobro su upoznati kako Sinjani godinu dijele na dva razdoblja - prije i poslije Alke. A u ovogodišnjem razdoblju prije Alke čeka ih i izbor vojvode koji će naredne četiri godine zapovijedati alkarskom i momačkom četom. Mnogi među trojicom kandidata kao favorita izdvajaju Hrvoja Filipovića Grčića koji će za protukandidate, ako je suditi prema prognozama lokalaca, imati dosadašnjeg vojvodu Antu Vučića te Boška Ramljaka. 


Filipović Grčić zaposlen je u osiguravajućoj kući, a posljednju je Alku ‘trkao’ prošle godine, u Vukovaru, nakon čega se oprostio od kopljanika što zbog poslovnih obaveza, ali i kako bi, priznaje nam, dao priliku mlađima da se natječu. No, od Alke nije odustao.


- Najviše su me za ovu kandidaturu motivirali alkari koji su došli s tom idejom. Neopisiva je čast biti alkar, teško je opisati riječima osjećaj kada nakon višegodišnjeg truda i rada, dobiješ priliku natjecati se, odjenuti svečano odijelo, okititi konja te proći gradom u te, za nas Sinjane, najvažnije dane u godini. A kada si vojvoda, odgovoran si na još jednoj višoj razini. I želim postati vojvoda kako bih mogao promijeniti dio stvari koje bi mogle bolje funkcionirati – objašnjava Filipović Grčić.

I on je, baš kao i stotine njegovih prethodnika i prijatelja s kojima se godinama natjecao u gađanju alke, svoje prve “viteške korake” napravio na kvartovskoj, dječjoj Alci.

- S 12 ili 13 godina počeo sam odlaziti na hipodrom te svoje školske obaveze usklađivati s obavezama koje sam imao oko konja. Tako se kreće, svaki dječak se isprva brine oko konja, čisti štalu, alkarima na provama čuva konja, pa se niti moj početak nije razlikovao od toga – objašnjava Hrvoje koji pripada starom alkarskom plemenu Filipović Grčić.

U njegovoj obitelji prije njega viteškim natjecanjem bavio se stric, a u njegovoj 18 godina dugoj karijeri alkara najveća podrška bila mu je obitelj.

- Premda nikada nisam osvojio Alku, na trkalište iz godine u godinu izlazio sam dajući najbolje od sebe. Tradicionalno se se u domu svakog alkara koji se natječe, pripreme oko hrane i pića započinju puno puno ranije. Pa čak i kad još u studenom planiraš hoćeš li uzeti jednu ili dvije svinje za domaćinstvo, prvo pobrojiš koliko će ti pršuta trebati u dane alkarskih svečanosti – priča Sinjanin.

U borbu za vitešku titulu ulazi osim s bogatim alkarskim iskustvom i s osam godina staža u lokalnoj politici. Dva mandata bio je i član Upravnog odbora Viteškog alkarskog društva, a na prošloj je Alci ponosno kročio gradom kao barjaktar. No, neće se, kaže, kao neki njegovi prethodnici, vraćati politici ako preuzme zapovijedanje nad viteškom sinjskom četom.

- U Alku ne možete ući ako na bilo kakav način preispitujete ljubav i posvećenost prema toj tradiciji. A ona se uglavnom njeguje od najranijeg djetinjstva. Budući da sam prošao svoj alkarski put, promijenio tri koja te me u cijelom putu bodrio moj momak Senijo Šabić s kojim sam postao blizak prijatelj, vjerujem da ću ovu funkciju obnašati onako kako treba – po mjeri alkara – zaključuje Filipović Grčić.