Oni su rođeni 30. svibnja 1990. godine: Ivan Gelenčir iz Našica se s prijateljima igrao rata. Htio je postati vojnik. Sada možda ode iz Hrvatske...
Vidi originalni članak
IVAN GELENČIR, NAŠICE - ODLAZI IZ HRVATSKE, A HTIO JE POSTATI VOJNIK
Sjećam se da sam se s prijateljima iz ulice vječito igrao rata i tada sam oko glave nosio crnu traku s hrvatskim grbom. Znao sam i imena nekih pušaka, prisjetio se student zaštite na radu i dodao kako bi mu bilo drago da postane hrvatski vojnik. Međutim, iz Hrvatske će vjerojatno otići jer u njoj ima previše nezaposlenih i nezadovoljnih, a razočaralo ga je i nasilje na ulicama. Država koja bi mu bila ‘prema mjeri’ je Australija.
MORIS GUBIĆ, SL. BROD - RADIT ĆE U POLJSKOJ I MISLITI NA HRVATSKU
Dva dana po izlasku iz bolnice, roditelji Filip (43) i Marija (42) su Morisa Gubića, autoelektričara iz Brodskog Stupnika kraj Slavonskog Broda, odveli u Njemačku, gdje je živio do desete godine. Svoju domovinu Hrvatsku cijeni zbog njene kulture, tradicije i dostignuća. Seli se u Poljsku, u kojoj je dobio posao. Tamo će proslaviti 20. rođendan te poželjeti sve najbolje sebi i Hrvatskoj.
SANJA COFEK, BELICA - PO CIJELE DANE BI MOGLA SLAGATI BUKETE CVIJEĆA
Drhtavim, ali ponosnim glasom prodavačica Sanja prepričala je susret s ocem 1994. godine. Taj dugo očekivani dan kad joj se otac trebao vratiti iz rata jedno joj je od prvih sjećanja na djetinjstvo. Zapamtila je gotovo svaki detalj tog dana. Prema struci je cvjećarka i sanja da će naći posao u kojem će napokon biti okružena cvijećem. I u budućnosti će živjeti u nekome gradiću poput Čazme.
PETAR MENGER. PAZIN - VRATIO BI SE U DOBA KADA JE MAMA BILA ZDRAVA...
Samozatajnom Petru Mengeru iz Boruta kraj Pazina njegovi su rođendani bili pravi praznici jer se nije išlo u školu. Kuća puna prijatelja i rodbine, slavlje, torta, pjesma i smijeh... Mladić će teško zaboraviti te dane. Dao bi sve da se može vratiti u to bezbrižno vrijeme kad mu mama Ivanka (53) nije još bila teško bolesna. Od učenja se odmara uz gitaru i vragolije psa Maksa.
SABINA PAVLOVIĆ, ČAZMA - ŽIVOT ĆE POSVETITI KONJIMA KOJE OBOŽAVA
Gacanje blatom koje joj dopire gotovo do koljena Sabini Pavlović ne predstavlja nikakav problem. Posao u struci joj se ne žuri naći jer uživa u radu s konjima.
- Zamišljala sam kako bi mi se svi snovi ostvarili čim bi mi netko dopustio jahanje tih predivnih životinja. Upisala sam se u Konjički klub Husar i konji su postali dio mog života - rekla je Sabina, koja jaše godinama. Završila je računovodstvo, a namjerava putovati.
FRANE BIKIĆ, SPLIT - OD MALIH NOGU UČILI SU GA DA LJUBI DOMOVINU
Franin otac, dragovoljac i invalid Domovinskog rata, sina je odlučio nazvati prema pokojnom predsjedniku Franji Tuđmanu. Frane je, kaže, proveo sretno djetinjstvo u krugu obitelji i postao domoljuban. Nakon završene osnovne i srednje škole upisao je studij strojarstva u Splitu. Iako nogomet više ne trenira, i dalje mu je najveća strast praćenje utakmica. Želi postati građevinar jer mu leže matematika i fizika
NASTAVAK ČITAJTE OVDJE
Idi na 24sata
Sjećam se da sam se s prijateljima iz ulice vječito igrao rata i tada sam oko glave nosio crnu traku s hrvatskim grbom. Znao sam i imena nekih pušaka, prisjetio se student zaštite na radu i dodao kako bi mu bilo drago da postane hrvatski vojnik. Međutim, iz Hrvatske će vjerojatno otići jer u njoj ima previše nezaposlenih i nezadovoljnih, a razočaralo ga je i nasilje na ulicama. Država koja bi mu bila ‘prema mjeri’ je Australija.
MORIS GUBIĆ, SL. BROD - RADIT ĆE U POLJSKOJ I MISLITI NA HRVATSKU
Dva dana po izlasku iz bolnice, roditelji Filip (43) i Marija (42) su Morisa Gubića, autoelektričara iz Brodskog Stupnika kraj Slavonskog Broda, odveli u Njemačku, gdje je živio do desete godine. Svoju domovinu Hrvatsku cijeni zbog njene kulture, tradicije i dostignuća. Seli se u Poljsku, u kojoj je dobio posao. Tamo će proslaviti 20. rođendan te poželjeti sve najbolje sebi i Hrvatskoj.
SANJA COFEK, BELICA - PO CIJELE DANE BI MOGLA SLAGATI BUKETE CVIJEĆA
Drhtavim, ali ponosnim glasom prodavačica Sanja prepričala je susret s ocem 1994. godine. Taj dugo očekivani dan kad joj se otac trebao vratiti iz rata jedno joj je od prvih sjećanja na djetinjstvo. Zapamtila je gotovo svaki detalj tog dana. Prema struci je cvjećarka i sanja da će naći posao u kojem će napokon biti okružena cvijećem. I u budućnosti će živjeti u nekome gradiću poput Čazme.
PETAR MENGER. PAZIN - VRATIO BI SE U DOBA KADA JE MAMA BILA ZDRAVA...
Samozatajnom Petru Mengeru iz Boruta kraj Pazina njegovi su rođendani bili pravi praznici jer se nije išlo u školu. Kuća puna prijatelja i rodbine, slavlje, torta, pjesma i smijeh... Mladić će teško zaboraviti te dane. Dao bi sve da se može vratiti u to bezbrižno vrijeme kad mu mama Ivanka (53) nije još bila teško bolesna. Od učenja se odmara uz gitaru i vragolije psa Maksa.
SABINA PAVLOVIĆ, ČAZMA - ŽIVOT ĆE POSVETITI KONJIMA KOJE OBOŽAVA
Gacanje blatom koje joj dopire gotovo do koljena Sabini Pavlović ne predstavlja nikakav problem. Posao u struci joj se ne žuri naći jer uživa u radu s konjima.
- Zamišljala sam kako bi mi se svi snovi ostvarili čim bi mi netko dopustio jahanje tih predivnih životinja. Upisala sam se u Konjički klub Husar i konji su postali dio mog života - rekla je Sabina, koja jaše godinama. Završila je računovodstvo, a namjerava putovati.
FRANE BIKIĆ, SPLIT - OD MALIH NOGU UČILI SU GA DA LJUBI DOMOVINU
Franin otac, dragovoljac i invalid Domovinskog rata, sina je odlučio nazvati prema pokojnom predsjedniku Franji Tuđmanu. Frane je, kaže, proveo sretno djetinjstvo u krugu obitelji i postao domoljuban. Nakon završene osnovne i srednje škole upisao je studij strojarstva u Splitu. Iako nogomet više ne trenira, i dalje mu je najveća strast praćenje utakmica. Želi postati građevinar jer mu leže matematika i fizika
NASTAVAK ČITAJTE OVDJE