Svaka tri tjedna moram na kemoterapiju. Tad mi je jako loše i ne mogu sama voziti. No u HZZO-u su mi rekli da nemam pravo na prijevoz i da se strpim. Ja ću se strpjeti, ali moja bolest neće, rekla je Zrinka Bubić iz Donjih Bogićevaca kraj Nove Gradiške.

Da boluje od zloćudnog tumora dojke, saznala je krajem prošle godine. Nedugo nakon što se razboljela ostala je bez posla i živjela je s majkom od 800 kuna socijalne pomoći. Odnedavna dobiva i 1250 kuna invalidnine, od čega njih dvije moraju platiti režije, hranu i skupe lijekove koji nisu na listi HZZO-a. Sama mora plaćati i prijevoz na kemoterapiju zbog jednoga kilometra.

- Rekli su mi da se zakon promijenio i da HZZO plaća prijevoz ako je tabla s imenom mjesta udaljena minimalno 50 kilometara od mjesta u kojem je bolnica. No moja kuća udaljena je 49 kilometara - kaže optimistična i hrabra Zrinka.

- Zbog toga dižem glas. Novcem se ne može kupiti zdravlje, ali ako više ljudi digne glas, možda se loši zakoni promijene i olakšaju tešku borbu protiv bolesti nekome drugom - kaže Zrinka, o čijem slučaju iz Ministarstva zdravlja nismo dobili odgovor.