Tinejdžerka Sianagh Gallagher (19) trenira slobodno penjanje i osvaja medalje na natjecanjima. To ne bi bilo čudno da ova odlučna djevojka nema samo jednu ruku.
Sianagh je rođena bez lijeve ruke, ramena i ključne kosti.
- Odrastanje uz invaliditet nikad me nije sprječavalo u ostvarivanju ciljeva koje sam si zacrtala. Štoviše, tjeralo me naprijed i davalo mi želju da se još više iskažem - kaže Sianagh koja je jedna od najmlađih članica britanskog paraolimpijskog penjačkog tima. I ne samo to, ona je kapetanica tima, kojem se pridružila sa 16 godina. Sianagh je ujedno jedina penjačica u Europi s jednom rukom.
- Uvijek treba ostati pozitivan. Ne smijete dopustiti da mislite kako ste lošiji od drugih zbog invaliditeta - dodaje.
Tijekom trudnoće majka Jade prerano je izgubila plodnu vodu, a slike ultrazvuka su zbog toga bile nejasne i nisu pokazivale da je beba bez ruke. Sianagh je jedva preživjela porođaj. Bila je jako sićušna, a dva tjedna nakon rođenja pluća su joj kolabirala.
U mlađim danima često je obilazila liječnike. Osim što je rođena bez ruke, Sianaghina koljena su bila izokrenuta tako da su joj se stopala sudarala. Kad je imala 8 godina, doktori su joj dijagnosticirali dislocirano koljeno i svinutu zdjelicu. Morali su joj slomiti nogu i izokrenuti je da bi ugradili metalne implantate koji će ispraviti zdjelicu. Nakon toga morala je na još nekoliko operacija zbog koljena. Unatoč tome, majka ju je tretirala kao da je zdravo dijete.
- Nisam je htjela držati pod staklenim zvonom. Znala sam da će jednog dana morati postati samostalna. Iako sam strahovala da će je vršnjaci zbog izgleda maltretirati, susreli smo se s tek pokojim neugodnim komentarom - kaže majka.
- Odrastanje s jednom ruke ima svoje izazove. Shvatila sam da nisam poput ostalih. Znali su mi uputiti ružne komentare, ali sam takve osobe žalila. Ako imaš potresu omalovažavati nekog jer je drugačiji to onda mnogo govori o tebi - kaže Sianagh.
I dok joj uobičajene aktivnosti poput vezanja vezica ili spremanja sendviča oduzmu vremena, penjanje joj nikad nije predstavljalo problem.
- Kad bi me netko pitao da li se želim baviti sportom bojala sam se da ću ispasti smiješna jer neću moći ništa. Penjanje je bio prvi sport u kojem sam stvarno bila dobra - rekla je Sianagh koja je međuostalim i vrlo talentirana umjetnica, a planira i upisati studij sportske psihologije.
Zbog brojnih hobija Sianagh je zapostavila neke aspekte svog života.
- Mnogo vremena provodim na treningu pa teško dolazim u priliku upoznati nove ljude i družiti se. Voljela bi upoznati nekoga tko će me razumjeti i prhvaćati onakvom kakva jesam - kaže ova djevojka naglašavajući da su joj obitelj i prijatelji, koji je tretiraju kao posve normalnu osobu, najveća podrška.
Sianagh trenira pet puta tjedno, a nada se da će slobodno penjanje uvrstiti na paraolompijske igre 2020. godine te da će se možda i ona na njima natjecati.